Cilj je bio da se i na taj način izmeni struktura stanovništva čaršije i pokaže da su Srbi napokon svoj na svome. Zbog sve većeg broja stanovnika, došlo je do velikih problema sa vodosnabdevanjem. Tako je još 1838. godine upućena molba knezu Milošu da se izgradi nova česma. Međutim, politika je "umešala svoje prste", došlo je do svrgavanja Miloša i njegovog odlaska iz zemlje, što je prolongiralo izgradnju. Biće potrebne dve smene dinastija i dve decenije do konačnog rešavanja problema.

Svoj povratak u Srbiju Miloš je želeo da proslavi i ovekoveči nečim velelepnim i na korist građana. Godine 1860. sredstvima kneza Miloša Obrenovića, Terazijska česma je sagrađena. To je razlog zašto u gornjem delu dominiraju inicijali "M. O. 1860." Sudbina je htela da iste godine Miloš umre.

Autori česme su Franc Janko i italijanski kamenorezac Franc Loran. Napravljena je od svetlog krečnjačkog kamena izvađenog na Tašmajdanskom majdanu.

Savremenici su zapisali da je izgradnja česme počela 18.jula 1859. godine. Tom prilikom upriličena je svečana proslava, sa muzikom, igrom i majmunom u generalskom odelu, a od prvog udarca čekića do danas, česma je ostala mesto na kome su se okupljali Beograđani da podele dnevne novosti i probistre koju. I to je prvo mesto na kome je "boravila" Terazijska česma.

Gledajući iz današnje vizure, česma je bila na mestu gde je sada saobraćajnica, nasred Terazija. U odnosnu na današnji položaj, nalazila se malo ukoso prema hotelu Balkan, i tu je gotovo pola veka "napajala" žedne. Godine 1911. usledila je rekonstrukcija trga, po planovima francuskog arhitekte Eduara Ležera. Ovaj plan nije predviđao postojanje česme, te je izmeštena na svoju drugu lokaciju u portu topčiderske Crkve svetih Petra i Pavla. Ovde će kao spominik, pošto nije bila u funkciji, provesti burne godine dva rata i smene raznih društvenih sistema.

Na inicijativu javnih radnika, građana, poslenika kulture i nadležnih gradskih institucija, doneta je odluka da se Terazijska česma, koja je u međuvremenu 1965. godine proglašena spomenikom kulture, vrati na Terazije. Tako, nakon 64. godine boravka u crkvenoj porti, Terazijska česma svoje "putešestvije", treće po redu, završava 1975. godine kada je vraćena na sadašnju lokaciju.