Iako su mesta koja bismo u određenom smislu mogli nazvati kafanama počela da se pojavljuju još u doba antike, prve prave kafane počele su da se otvaraju 15. veku.
Ime potiče od turske reči kahvehane, što je preuzeto iz arapskog i persijskog kuahve (kafa) i khane (kuća).
Istoričari su mahom saglasni u tezi da je prodor Turaka ka zapadnoj liniji Evrope, doveo do ekspanzije kafana teritorijom čitave Evrope, pa i Srbije. U prilog tome ide i činjenica da je sa istoka ka zapadu i migrirala kafana kao takva iz muslimanskog sveta.
Na primer, prema dostupnim podacima, Turci su u 16. veku otvorili kafanu na Dorćolu, dok je kafana u London stigla više od 100 godina kasnije.
U 17. veku, kafane su zajednička pojava za celu Evropu, a uprkos pokušajima kraljeva da ih zabrane, opstale su i danas.
Omiljene lokacije boema, ali i sveta koji živi uobičajenim životom, kafane su i danas lokacija u kojoj se dešava nešto magično – uz dobro društvo i pesmu, stane vreme, što je, posebno u užurbanoj današnjici, događaj vredan poštovanja.
Kafane su, dakle, vekovima deo naše tradicije i sigurno je da su kao takve postale deo našeg genetskog koda, da svaka generacija prenosi na narednu ljubav prema ovom vidu opuštanja, uživanja i slavljenja života.
Komentari (2)