Nasledio je Duška Vujoševića i predstoji mu težak posao da vrati u pogon zaribali „parni valjak“, koji beleži očajne rezultate u fudbalu i košarci, dok su milionski dugovi priča za sebe i rak koji jede trofejni klub iz Humske ulice.
Vučelić, koji je u životu prošao sito i rešeto na brojnim poljima, počev od politike, preko novinarstva, sve do sporta, u intervjuu za „Alo!“ je s „pola gasa“ odgovorio na sva pitanja.
Šta vas je nateralo da se vratite u sport, tačnije da prihvatite dve izuzetno odgovorne funkcije - potpredsednika FK Partizan i predsednika JSD Partizan?
- Sedam godina sam bio u Upravnom odboru FK Partizan, bio sam i predsednik Rukometnog saveza Jugoslavije, posle i Srbije. Ponovni ulazak u sport je pomalo teško objašnjiv, ali imam samo jedan razlog, a to je da pomognem Partizanu. Nekoliko meseci su trajala ubeđivanja da treba da budem predsednik, što sam na kraju prihvatio kao veliku čast i obavezu.
Problema je milion. Da li imate viziju kako da udarite temelje novog, jakog Partizana?
- Čim sam došao, nešto sam uradio. Dugoročno smo rešili problem grejanja, koje je bilo isključeno, takođe smo rešili i problem sa vodovodom. Čeka nas serija sastanaka da pokušamo da rešimo problem poreskog duga JSD Partizan, koji iznosi više od 11 miliona dinara. Što se tiče dugova u KK i FK Partizan, tu se ništa ne može rešiti preko noći. U fudbalu smo sa 15 smanjili na 13, a u košarci je dug oko šest i po miliona evra.
Oprostili ste se od titule u fudbalu, iako prvenstvo još nije odigrano ni dopola. Zašto?
- Rekao sam da je matematički vrlo komplikovano osvojiti titulu, ne i da je gotovo. Prosuli smo dosta bodova, igramo loše, dok Zvezda nije ona ista kao na početku. Doveli su sedam, osam igrača i uigrali se, pa ta bitka u ovom trenutku izgleda kao bitka Davida i Golijata.
Često se regularnost Superlige dovodi u pitanje. Da li se više nameštalo devedesetih godina ili danas?
- Mislim da nameštanja ranije nisu bila tako skandalozna i uočljiva kao sada. Na to asocira utakmica OFK Beograda i Zvezde iz prvog gola,
Tompusi porok za sve pare i sva vremena!
Prva asocijacija na sam pomen imena Milorada Vučelića su tompusi. Gotovo 40 godina, potpredsednik FK Partizan uživa u tom poroku.
- Nikada nisam pušio cigarete, samo tompuse, i to po uzoru na Če Gevaru. Veliki sam poznavalac i ljubitelj tompusa. Volim da pušim kubanske, dominikanske, nikaragvanske. Nije mi žao novca u tom slučaju, u fri-šopu imaju bolju cenu, uvek ima načina i da se nabave. Mada, i dan-danas ih dobijam sa Kube. Moja velika želja bi bila da popušim po jedan sa Fidelom Kastrom (89), ali teško, pošto je prestao zbog zdravlja da puši - kroz smeh će Vučelić.
ali to nisam ja izdvojio, nego UEFA, kao i neke mečeve Spartaka i OFK Beograda. Neće to zaboraviti publika, ni novinari, zaboravili su samo nadležni organi. Oni koji to nisu rešili, kao i svi drugi organi sportskih saveza kojima je to u nadležnosti.
Kako vam se čini aktuelna politička scena? Može li uopšte da se poredi s onom iz vremena vladavine Slobodana Miloševića, kada ste bili na visokoj funkciji u SPS-u?
- Politički život je devedesetih bio mnogo življi nego danas. To ni onda, a ni sada nije zasluga vlasti, nego zasluga opozicionih stranaka, koje su iščilile i ne znaju šta rade, čemu služe. Srbija danas u višestranačkom smislu nema politički život. Njen politički život je na najnižoj tački.
Poznato je da ste u prošlosti imali nesuglasice sa premijerom Aleksandrom Vučićem, kakav je sada vaš odnos?
- Kritički i prijateljski, tako je bar s moje strane. Čujemo se povremeno. Poznajemo se 25 godina, od kada je on ušao u politički život kao svršeni student i poslanik, a ja sam već dugo bio u svemu tome.
A sa predsednikom Tomislavom Nikolićem? Tek tu je bilo svega i svačega...
Živim 200 na sat!
Otkrio nam je Milorad Vučelić i da što je stariji, to brže živi. - Godine mi ništa ne mogu. Živim 200 na sat, često idem u kafanu, više puta nedeljno. Obožavam prave kafane, da odem s prijateljima tamo jer volim da pričam. To su kafane bez muzike - poručuje Vučelić, čija je omiljena pesma „Pukni, zoro!“.
- Nas dvojica smo davno, davno bili na suprotnim stranama. On je bio šef poslaničkog kluba SRS-a, a ja SPS-a. Ipak, ostali smo u dobrim odnosima. Kao urednik „Pečata“, snažno sam ga podržavao u izborima za predsednika. Kada se sretnemo, pozdravimo se i popričamo o Partizanu.
Kako gledate na sve jače pritiske da Kosovo bude nezavisno i priznato u Unesku? Stiče se utisak da Srbija gubi tu važnu bitku...
- Moramo se svim silama boriti protiv toga. Kosovo nikada ne treba da bude priznato, kao što nikada nismo priznali okupaciju. Nijedan Srbin nikada ne treba da kaže da je Kosovo izgubljeno. Ovo što se trenutno događa je klasična uzurpacija. Nijedna srpska vlast nikada ne sme da da saglasnost da je Kosovo nezavisno.
Srbija vapi za nacionalnim stadionom
Premijer Aleksandar Vučić obećao je da će država sa 150 miliona evra učestvovati u izgradnji nacionalnog stadiona, da bi se u javnosti pokrenula priča da su Srbiji potrebnije bolnice i vrtići. Šta vi kažete na to?
- Beogradu je neophodan nacionalni stadion. Doći ćemo u situaciju da reprezentacija za dve godine neće imati gde da igra mečeve, moraće da se ide van Srbije, što je apsurdno. Slažem se da su bolnice i vrtići prioritet, ali vapimo za nacionalnim stadionom.
Terzić ne može da bude predsednik FSS!
Velike promene su na pomolu u FS Srbije. Provejava da će Karadžić otići u penziju, a glavni kandidati da ga zamene trenutno su dvojica zvezdaša, Slaviša Kokeza i Zvezdan Terzić, što se Vučeliću nimalo ne sviđa.
- Partizan će istaći svog kandidata. U svakom slučaju, Zvezdan Terzić ne može da bude predsednik. Nikada neće imati podršku Partizana za tako nešto, nadam se ni sportske javnosti. Što se Kokeze tiče, protiv njega nemam apsolutno ništa.
Atentat i dalje misterija!
Da je Milorad Vučelić doslovce prošao sito i rešeto u životu, potvrđuje činjenica da je 1997. godine u Budvi preživeo atentat, kada je izrešetan njegov „audi“.
- Preživeo sam jer nisam bio u automobilu. Razdrmalo me je to žestoko. Ostalo je sve nerazjašnjeno, mada nisam iznenađen. Crna Gora je to...
Komentari (2)