Iako nisu uživo gledali krvavi pir terorista, članovi naše ekipe su osetili haos koji je zavladao na ulicama glavnog grada Francuske, što je za “Alo!” ispričao selektor Dujić.


- Šetali smo ulicama te večeri, a takmičari su morali ranije u hotel, išli su na merenje, tako da su oko sedam časova bili u sobama. Nedugo zatim, usledilo je krvoproliće koje se desilo na tri kilometra od nas. Deca se nisu toliko uplašila koliko su njihovi roditelji i rodbina, bilo je panike. Zvali smo ambasadu, rečeno nam je da ne napuštamo hotel, dok su nam pomogli naši zemljaci iz Pariza. Pošto nismo mogli nikako da se dovezemo do aerodroma koji je udaljen 150 kilometara, oni su se ponudili da nas prevezu. Ne znam da li je sreća u nesreći, ali nismo morali da gledamo te jezive prizore, krv koja je tekla ulicama grada. Strašno, strašno - prepričao je u jednom dahu Dujić.


Kada se sve smirilo dan kasnije, naši su napustili hotel.
- Nismo mogli više da sedimo u sobama, izašli smo malo oko hotela, prošetali. Kod nas nije bilo pojačano obezbeđenje. Na kraju, proradio je metro, pa smo se zaputili ka aerodromu. Iskren da budem, dok smo se vozili, nije nam bilo svejedno, osećala se nelagodnost neka, gledalo se ispod oka ko stoji pored nas. Međutim, s druge strane, mi smo sportisti, tekvondisti, pa smo bili spremni za sve, da je, nedajbože, zatrebalo. Na kraju, stigli smo na aerodrom, pa smo preko Temišvara juče po podne došli do Srbije, odnosno Vršca. Ono što me je malo iznenadilo jeste to da je samo dva dana nakon terorističkih napada atmosfera na aerodromu bila skroz normalna, kao da se ništa nije desilo - dodao je Dujić.