Crvena zvezda večeras (19 časova) dočekuje ekipu nemačkog Bajerna u direktnom okršaju za plasman u narednu rundu takmičenja.

Kada bi crveno-beli morali da biraju, svakako da bi izabrali da se meč odluke igra pred njihovim navijačima, u dobro poznatoj dvorani starog kontinenta, koja je sinonim za "ludilo", strast, pomeranje decibela i poigravanje sa fizikom.

Crveno-beli imaju važnu predispoziciju, domaći parket u maločas opisanoj dvorani.

U grotlu ove ne tako velike, ali izuzetno akustične hale, pao je veliki Real, aktuelni šampion evrope. Ove sezone, izvanredni Himki takođe nije izdržao u "beogradskoj košnici", poznatijoj kao Pionir.

Da ne govorimo o nekim prošlim vremenima ko sve nije uspeo da se izbori sa atmosferom srpskih navijača, na mestu gde košarkaške zveri postaju plen.

Zašto ne bi večeras pao i Bajern?! Istina, Nemci imaju izuzetnu, po mnogim mišljenjima nikad jaču ekipu, predvođenu košarkaškim magom sa ogromnim iskustvom, Svetislavom Karijem Pešićem. Tačno je, imaju Smita, Riversa, Tompsona, Savanovića, Renfroa, Đedovića... vrhunski košarkaši, nema šta.

Mogu da na Tviteru "odglume" strast u utakmici sezone i da napišu "Pobedi ili umri"!

 

Ipak, postoji tu nešto što oni nemaju. Najvažnije od svega, nemaju iskustvo igranja velikih utakmica. Mogu da pobeđuju, uslovno rečeno, u mečevima na startu sezone, ali ne mogu da pobede Real u sred Bavarske kada im je najpotrebnije, kada se igra utakmica koja im donosi prolaz kod kuće. Njihova, košarkaški neafirmisana publika ne zna to da prepozna, nemaju tu draž, ne žive za košarku.

Nasuprot tome, ne treba posebno opisivati kakva je atmosfera u Pioniru kada se igra Evroliga, makar to bilo i protiv Strazbura u prvom kolu, kada se timovi tek zahuktavaju.

Uverili smo se kakva atmosfera vlada protiv Reala i Himkija, i koliko publika može da ponese novajliju Kvinsija Milera, koji verovatno doskora nije znao gde je Srbija na mapi. Ali zato, i te kako je znao da prtepozna šta se od njega očekuje u jednom košarkaški zagriženom timu. Kada stranac počne svim srcem da se bori za klub u koji je došao pre nešto više od mesec dana, a za koji doskora nije ni čuo, onda znaš da tu vlada neka hemija, nešto što je prepoznatljivo samo na ovim prostorima, bar kada je Evroliga u pitanju.

Padali su mnogi velikani i padaće i dalje... Publika je željna gledanja nekih novih giganata, koji muku muče sa atmosferom u Pioniru ili Areni, potpuno je svejedno.

Crveno-beli večeras imaju igrača više. Crveno-beli imaju strast i pasiju za igrom sa narandžastom loptom, koju Bajern, ne baš da nema, ali im je to više rutina. Zvezdini momci imaju iskustva igranja u bučnom i deliričnom Pioniru. Bajern do sada teško da je iskusio tako nešto.

Svi parametri su na starni Crvene zvezde, ostaje samo da igrači predvođeni šefom struke Dejanom Radonjićem sve to demonstriraju na parketu.

Jedno je sigurno, pobediće ekipa koja se bolje snađe u grotlu beogradske dvorane, pobediće ekipa sa većom strašću i srcem.

Ko bi to mogao da bude, procenite sami...

Zvezdo, sad ili nikad!