Desetak dana pre kraja prelaznog roka, timovi iz najmnogoljudnije zemlje sveta potrošili su čak 289.000.000 evra, a u njihovu zemlju, vođene mirisom nadrealnih novčanih iznosa, sjatile su se zvezde poput Džeksona Martineza, Aleksa Tešeire, Ramiresa, Žervinja, Lavecija.

Njihovi i brojni drugi transferi obeležili su zimski prelazni rok, a o tome šta sve može da nas očekuje u finišu burne kineske pijace, za „Alo!“ je u intervjuu govorio trener Gvangžu Rič end Forsa i legenda srpskog fudbala Dragan Stojković Piksi.

- Da li je realno da kineski klubovi troše toliki novac na pojačanja?
- Da li je realno ili ne, ne znam, ali stvari funkcionišu na taj način. Reč je o strategiji vlade, projektu koji je planiran da traje deceniju, a sve sa ciljem da se uzdigne nivo fudbala u Kini. Država stoji iza toga, predsednik je dao zeleno svetlo. Očigledno je da će svaki sledeći prelazni rok biti buran. U Kinu više ne dolaze samo istrošene zvezde, već igrači u najboljim godinama. Ramires, Džekson Martinez, Žervinjo...

 

Skolari prvi komšija!

- Komšijski klub vodi legendarni brazilski stručnjak Luiz Felipe Skolari. U kakvim ste odnosima sa slavnim Brazilcem?

- To je moj prvi komšija. Nastanjeni smo u rezidencijalnom delu, gde su smeštene i ambasade, između ostalog i američka. Popijemo ponekad kafu, rekao mi je da ga niko nije nadigrao kao moj Gvangžu. Razbili smo ih igrom, ali su nas dobili sa 2:1 u sudijskoj nadoknadi.

 

- Šta je na vas ostavilo najjači utisak?
- Marketing komšija Gvangžu Evergrandea. Ponašaju se kao Real iz Madrida. Meni je bilo šokantno koliko oni, ali i drugi klubovi, plaćaju za kineske igrače. Čujem sume od sedam, deset miliona. Pitam - je l’ to u juanima, a onda mi kažu da je sve u evrima i dolarima. Kineze u trgovini između klubova prodaju i po deset puta većoj ceni. Važno je imati dobre strance, ali i domaće igrače.

- Čemu sve to vodi?
- Njihov cilj je da svoje takmičenje grade po uzoru na Premijer ligu i sve rade da bi u tome uspeli. Potpisali su ogroman sponzorski ugovor za TV prava, što je osnova na kojoj je nastala i Premijer liga. Gledaju, kopiraju Engleze. Nije to taj nivo fudbala, ali liga konstantno napreduje.

- Šta možemo da očekujemo do kraja prelaznog roka?
- Kinesko tržište je u jednom trenutku bilo treće u svetu, iza Engleske i Španije, ali prelazni rok traje do kraja februara i pitaj boga šta sve može da se desi.

- Kakve su ambicije Gvangžua R&F u celoj toj priči?
- Politika kluba i gazde je mirnija varijanta. Jeste im cilj da privuku velika imena, ali ne po svaku cenu. Nije im cilj da troše ogroman novac po svaku cenu. Klub ima novca, ali ga neće bacati.

- Kako pobediti konkurenciju koja troši ogroman novac?
- Kroz igru, taktiku i organizaciju. Doveo sam manje poznata imena. Svensona iz Geteborga i Brazilca Bruninja iz Danske. Mislim da će se dobro uklopiti. Ideja je da budemo u gornjem delu tabele. Nemamo pritisak da moramo da igramo Ligu šampiona i da budemo u prva tri tima. Ne osećam presiju, klub je dosta miran i organizovan. Međutim, sigurno neću dozvoliti da se borimo za opstanak, kao u periodu kad sam došao u Gvangžu - zaključio je Dragan Stojković.

 

Gvangžu je kao Njujork

- Kakav je vaš utisak o Kini posle vremena koje ste proveli tamo?

- Stadioni su prelepi. Šandong ima divan stadion, Gvangžu Evergrande takođe. Nalazi se u centru, a strašna je atmosfera, kao na „Marakani“. Grad je predivan, izgleda kao Njujork.