Nakon što je proveo šest meseci u Teleoptiku, konačno je dobio šansu da zaigra u prvom timu Partizana i ne samo da je opravdao očekivanja, već je za kratko vreme postao najbolji pojedinac u timu.

Štaviše, sportski direktor Ivica Iliev tvrdi da Neci nema ravnog u Srbiji, ali mladi reprezentativac Srbije u razgovoru za „Alo!“ spušta loptu na zemlju.

Od Mihajlovića je bilo teško izvući i ono: „S kojom svetskom zvezdom bi voleo da si u timu?“. Pokušali smo da ga raskravimo povlačeći paralelu da je u Partizanu upisao pet asistencija, a to je i jača strana Belgijanca Edena Azara iz Čelsija, koji je pet godina stariji od nadolazećeg asa beogradskih crno-belih.

- Igrati pored Azara, e to bi bilo baš lepo! On sa jedne, ja sa druge strane, pa da pakujemo golove! On mi je omiljen igrač i, priznajem, da ponekad kupim štosove od njega. Ima, naravno, tu još nekoliko vrhunskih vezista kojima se divim, ali Belgijanac mi je broj jedan. Ako pričamo o inostranim klubovima, naravno, kao i svima, san mi je da se oprobam u nekom evropskom velikanu, ali dotle ima vremena. Moj velikan je Partizan - rekao je Mihajlović.

Neca je učio od kapitena Saše Ilića, ali i od još nekih vezista crno-belih koji su prethodnih godina bili u Humskoj i nosili sa uspehom dres „parnog valjka“.

- Pohvale prijaju, ali se ne treba uznositi. Ne pridajem preterano na značaju onome što se priča. Samo radim ono što se traži od mene. Ako to baš dobro radim, onda sam na dobrom putu, a poštujem svačije mišljenje. Idem korak po korak, ne bih voleo da preskačem stepenike. Ako kažemo da je Saša Ilić živa legenda, onda prvi sledeći igrač koji mi se dopao i na koga sam se ugledao je Almami Moreira. Njega sam najviše zavoleo. Ostao mi je u sećanju na meču sa Apoelom (1:0), bio sam na tribinama, imao sam 15 godina. Ispali smo, ali Portugalac me je kupio za sva vremena. Zbog takvih igrača se dolazi na stadion.

Šira fudbalska javnost je čula za Mihajlovića u 150. večitom derbiju. Nije dosuđen penal nad njim, a poništen mu je i regularan gol. Nakon toga, zvezdaši su se na društvenim mrežama našalili fotomontažom na kojem on sa drži nagradu „Oskar“. Aludirali su na to kako je Neca vrhunski glumac.

- Ma, sve je okej! Nema ljutiš! Ta montaža komšija me je samo nasmejala. Treba se nekad našaliti i na svoj račun, čak sam sliku pokazivao i drugarima - kroz osmeh prepričava Mihajlović.

 

Smrt oca najteži trenutak u životu

Kao i svi ljudi, Mihajlović pamti posebno lepe, ali nažalost, i one teške trenutke u životu. Neca je gol protiv Radničkog posvetio ocu. - Najteže mi je bilo kada mi je preminuo otac, 2008. godine. Najlepši trenuci su u vezi sa fudbalom: dan kada sam debitovao za Partizan, a onda i prvi gol u Kupu Srbije, koji sam postigao u Nišu - kaže Mihajlović.

 

Obožavam Ala Paćina

Neca je, inače, filmofil, a najviše voli trilere i misterije. - Sve zavisi od trenutka, ali više od svega volim filmove kao što su „Đavolji advokat“ sa Alom Paćinom ili „Građanin opasnih namera“ sa Džerardom Batlerom. To su mi omiljeni. Opuštam se i uz komedije, ali sve je stvar trenutka i raspoloženja, kao i kada je reč o muzici.

 

Iliev: Tek ćete videti Necu!

Ivica Iliev, sportski direktor „Alo!“, rekao je da još ni izbliza nismo videli najbolje od Mihajlovića. - Sećam se, govorio sam na njegovom predstavljanju kakav je to igrač, mnogi su odmahivali glavom. Ali, posle samo nekoliko utakmica postalo je jasno ko je Neca. On će još da raste, nije isključeno da ga malo stigne umor, ali najbolje izdanje će doći u septembru, oktobru - rekao je Iliev za „Alo!“.