U Skupštini Beograda okupili su se: Milan Lazarević, Branislav Pokrajac, Zoran Živković, Petar Fajfrić, Nebojša Popović, Abas Arslanagić, Milorad Karalić, Hrvoje Horvat, Zdravko Miljak, Miroslav Pribanić i Zdenko Zorko.

Tadašnja reprezentacija Jugoslavije ostvarila je maksimalan učinak na turniru posle pobeda nad Japanom (20:14), SAD (25:15), Mađarskom (18:16), Nemačkom (24:15), Rumunijom (14:13) i u finalu protiv Čehoslovačke (21:16).

Posle svečanog prijema u Skupštini, održan je javni trening i druženje s decom u Petoj beogradskoj gimnaziji, čiji su učenici bili Lazarević i Pokrajac.

Cilj okupljanja zlatnih olimpijaca u Beogradu je popularizacija srpskog rukometa, kao i popularizacija rukometa kao školskog sporta i inicijativa za poboljšanje sportske saradnje u regionu.