Devojka koja je pre četiri godine na Igrama u Londonu našoj zemlji jedina donela najsjajnije odličje, spremna je da 20. avgusta ponovi fantastičan uspeh.

Ona o tome mašta, ona to želi i, što je najvažnije, ona zna kako se osvajaju trofeji na velikim takmičenjima. U intervjuu za „Alo!“ govori o počecima, o borbi sa predrasudama da tekvondo pripada isključivo muškarcima. Otkriva nam ko su joj najveći protivnici bili nekad, a ko sad.

- Da sam još kao devojčica poslušala neke ljude oko sebe, danas ne bismo pričali o Londonu, o Riju... Kada sam u sedmom razredu osnovne škole počela da se bavim tekvondom, mnogi su govorili: „To nije sport za žene, zar hoćeš da budeš muškobanjasta?“.

Srećom, pratila sam srce, znala sam šta volim i imala sam podršku roditelja, sestre i bake. Vrlo brzo su uz mene stali moji drugovi iz kluba, moj trener. Danas mi se čini da mi je taj muški sport, kako ga mnogi doživljavaju, pomogao i da budem ženstvena. Zato svim devojčicama savetujem - nikad ne odustajte od svojih snova, a prepreke su tu da bi se preskakale - priča olimpijska šampionka.

Milica je naučila da je u sportu strpljenje jedna od najvećih odlika, ali je svesna da u Rio de Žaneiro stiže kao favorit.
- Realno, na prošle olimpijske igre sam došla iz senke i imala sam lakšu situaciju. Sada u Brazil idem kao šampionka, koju će svi hteti da skinu sa pobedničkog postolja. Nema šta, spremna sam da se izborim sa tim teretom. Već sam navikla da se konstantno borim sa svim i svačim. Lagala bih kada bih rekla da sam sve snove ispunila pre četiri godine. Plakala sam tada, verujem da bih plakala od sreće opet ako bi mi se ukazala prilika da osvojim medalju - kaže ona.

Naša tekvondistkinja smatra da je konkurencija sada mnogo jača nego na njenim prvim igrama.
- Pojavila se nova generacija boraca, sa Kineskinjom Zeng na čelu. Ona će biti prvi nosilac, ja tek peti, i to mi, iskreno, malo olakšava situaciju. Primat sam izgubila u decembru zbog povrede. Uostalom, početkom prošle godine sam se borila sa Kineskinjom i pobedila sam je. Respektujem Britanku Bjanku Volkden, Meksikanku Mariju Espinozu, sa kojima imam nerešen skor u poslednje vreme. Znate, na OI nema iznenađenja, očekujte - neočekivano. Naravno, ja se spremam da ostavim srce na borilištu, da doprinesem novom uspehu Srbije - zaključuje Milica.

 

Poneću u Rio bar jednu haljinu

Da nije uspešna sportistkinja, Milica Mandić bi mogla da bude manekenka. Nedavno je sve očarala pojavivši se na jednom događaju u dugoj plavoj haljini. Pitali smo je: „Da li si odabrala haljinu za Rio, za svečanu večeru povodom osvajanja nove medalje“, i dobili smo sledeći odgovor... - Pakujem prvo kimono, štitnike i svu prateću sportsku opremu, ali gledaću da naguram bar jednu haljinu. Daće bog da će se u Brazilu slaviti osvajanje srpskih medalja - iskrena je ona.

 

Neću biti srpski barjaktar

Uveliko traje polemika - kome će pripasti čast da ponese srpsku zastavu na otvaranju Olimpijskih igara. Mnogi su predlagali baš Milicu, ali ona 5. avgusta neće biti u Riju. - Nažalost, organizatori su tekvondo ostavili za sam kraj. Zato ću propustiti otvaranje, a u Rio bi trebalo da dođem tek 12. avgusta. Borbe me čekaju nedelju dana kasnije, ali ću do tada sigurno otići na neki događaj u kojem će učestvovati naši. Mnogo je kandidata za srpski barjak - Novak Đoković, vaterpolisti, strelkinja Ivana Maksimović, košarkašice...