- Kad vidimo koliko je naša ćerka ponosna i srećna što je deo fenomenalne generacije vašeg košarkaškog tima, koliko je zavolela vašu zemlju, kulturu i vašu himnu, verujte mi da ne bih imao ništa protiv ni da se uda za Srbina. Naprotiv, bio bih oduševljen i od nas bi svakako dobila blagoslov. Trenutno nema ni dečka, za nju postoji samo košarka - uz osmeh će na početku razgovora Fred Pejdž, koji je već neko vreme razveden od Lin, ali i dalje svi zajedno funkcionišu kao jedna velika porodica.

Danas za bronzu

Košarkašice Srbije danas će protiv Francuske pokušati da se domognu bronzane medalje. - Ovaj meč nema nikakve dodirne tačke sa onim koji smo igrali prošle godine u finalu EP. Bolje su nego pre godinu dana, ali znam im i mane. Verujem u naš tim do samog kraja - objasnila je selektorka Srbije Marina Maljković.

Dacini roditelji su se često selili, trenutno žive u malom mestu Monjument u Koloradu, i oboje su tokom njenog odrastanja radili pri američkoj vojsci. Iskreno kažu da mnogi njihovi sunarodnici imaju dosta predrasuda o Srbiji, ali nam objašnjavaju da svim komšijama i prijateljima već tri godine pričaju da smo, zapravo, predivan i druželjubiv narod.

- Daniel je oduševljena Srbijom i vašim narodom. A i sami smo se u Riju uverili koliko ste iskreni, koliko srce imate. Mislim da srca ljudi čine jednu zemlju, a vaša su ogromna.

Prilaze nam Srbi i grle nas, ljube nas, drago im je što nosimo dresove vaše reprezentacije, što sa tribina uzvikujemo: „Srbija, Srbija”. To je sada naša reprezentacija. Čak smo i na odbojkaškom meču sa SAD navijali za vaš i naš olimpijski tim. Lično, osećam da smo ovde prihvaćeni, ne znam vaš jezik, možda nam i nešto pričaju iza leđa, ali svi ti zagrljaju koje dobijamo ne mogu da budu lažni - u dahu će ljubazna gospođa Lin.
Majka košarkašice Daniel nam, gotovo postiđeno, priča o odnosima između dveju zemalja.

- Negde sam svesna da u jednom delu istorije odnosi dveju država i nisu bili baš najbolji. Ne osećam se dobro zbog toga. Pre 25 godina Srbija je bila poznata samo po ratu, ali je potrebno da svi gledamo samo napred. I pored svega, 100 odsto sam sigurna da Srbi ne mrze Amerikance. Daniel je pravi primer. Ponosna sam i kao majka sam potpuno bezbrižna i srećna što je moja ćerka u sigurnim rukama. Nijednog trenutka nisam imala strah što ide u Srbiju. Jedva čekam da i naša porodica poseti Beograd, da vam se odužimo za svu pažnju i ljubav koju posvećujete mom detetu. Bila bi to prilika da se svi zajedno nekoliko nedelja malo odmorimo i da upoznamo mnoge Danieline prijatelje. Za Marinu Maljković i igračice već znamo da su genijalci.

Za kraj, Lin nam priča kako očekuje da reprezentacija Srbije osvoji bronzanu medalju na olimpijskom turniru u Riju.
- Puna sam nade i znam da će na kraju napraviti nešto veliko. Zapravo, već su ostvarile ogroman uspeh. Uz njih smo do kraja, šta god da se desi u tom poslednjem meču u Riju. Boriće se za bronzu, ali to su odavno već naša zlatna deca - uz stisak pesnice zaključuje Lin Pejdž.

 

Očuh Tim: Daniel je Srpkinja!

Tik uz Lin na tribinama „Karioka arene” sedi očuh Daniel Pejdž. Nasmejan čovek, iskren, druželjubiv... - Daniel je najsrećnija devojka na svetu što može da pomogne vašoj zemlji. Bila je na početku malo nervozna zbog istorije između Amerike i Srbije, ali posle osvajanja Evropskog prvenstva u Budimpešti ona se već ponaša kao Srpkinja. Olimpijske igre su joj jedno veliko iskustvo i zadovoljstvo - kaže Tim Bakston, koji uz pivo nazdravlja sa biološkim ocem Daniel Pejdž, gospodinom Fredom, koji je u Rio doputovao sa svoja dva sina - Klifom i Bredijem.