Možda je bilo suđeno da se na ovakav način uđe i u novu sezonu FIBA Lige šampiona. Crno-beli su šutem Stefana Birčevića uz zvuk sirene slomili čvrst otpor nemačkog Ludvigzburga - 65:64.

Reprezentativac Srbije je tih i skroman junak, otuda i njegova izjava da počasti ne pripadaju samo njemu.
- Ovog puta sam ja postigao odlučujući koš, u nedelju je mečviner bio Vanja Marinković, sledeći put će to biti neko sasvim treći. Nije važno. Mom odlučujućem košu u Nemačkoj u najvećoj meri je kumovao Bane Ratkovica. On je odradio glavni posao. Kreirao mi je poziciju za šut, zbog toga i smatram da su njegove zasluge mnogo veće.

- Bilo je u Partizanu igrača sa mnogo antologijskih koševa, koji su ti najdraži?

- Svakako su to trojke Aleksandra Đorđevića. Pre svih ona u dresu Partizana protiv Huventuda u finalu Kupa šampiona igranom u Istanbulu 1992. Pa još jedna trojka Đorđevića, ona Hrvatima. Od svih mi je u najsvežijem sećanju onaj nestvarni koš Dušana Kecmana za titulu u ABA ligi.

- Takve pobede su i najslađe?

- Jeste, ali mislim da bi svima bilo mnogo lakše da smo utakmicu rešili ranije, ali je svakako lep osećaj pobediti na ovakav način u gostima protiv jakog tima.

- Navijači su drhtali, a kako si se ti osećao u završnici meča sa Ludvigzburgom?

- Kada sam na terenu, uspevam da održim koncentraciju, tako da nema tog stresa. Ali kada se gleda sa strane, to je zaista nategnuto.

- Dakle, moglo je sve brže i lakše da se završi?

- Naravno da jeste, imali smo 12 poena prednosti, ali nismo uspeli da rešimo utakmicu kad je trebalo. Trudićemo se da radimo na tome. Zahvalio bih se navijačima, koji su popunili celu tribinu i bili naša velika pomoć u Nemačkoj.

Prve čestitke od žene i sestre

Stefan Birčević je po povratku ekipe iz Beograda uporno pokušavao da se izvuče iz priča da je doneo Partizanu veliki trijumf. Na pitanje ko mu je prvi čestitao na košu odluke, kratko je uz osmeh odgovorio: - Od supruge i sestre sam dobio prve čestitke.