Tim povodom, novinari Slobodne Dalmacije razgovarali su sa Draženovim prijateljima iz detinjstva, iz rodnog Šibenika. Ljudi koji su, odrastali sa njim i za koje se veruje da su najbliže došli do tog nivoa da "znaju u dušu".
Dubravko i Fabijan Žurić, Šibenčani, košarkaški zanesenjaci, tako su predstavljeni. Fabijan koga zovu Fabo je bio i Draženov saigrač iz Šibenke, a do kraja života, piše list, zajedno s bratom Dubravkom njegov najodaniji prijatelj.
Teško je Fabu bilo nagovoriti da se "otvori" za novine, navode, jer "tražili su ga i drugi pa nisu uspeli".
- Moram vam reći da o Draženu ne volim govoriti u medijima, mnogo toga je napisano i što nije tačno, a evo Dubre i ja ćemo vam sad reći pravu istinu o Draženu. Dubre i ja smo biološka braća, a Dražen je bio naš treći brat, Denis Erceg četvrti i Stojko Vranković peti. I nema više! Svi koji svojataju Dražena lažu, tako je laž i onaj film Vlada Divca "Jednom braća", jer samo smo mi bili Draženovi istinski prijatelji i da snimamo film nazvali bi ga "Uvek braća" - počeo je priču Fabo.
- Taj film je napravljen, hvalili su ga, ali tamo mnogo toga nije istina, evo vam samo jedan detalj, znate li zašto su se posvađali Dražen i Divac?
Novinari su odgovorili da je to zbog hrvatske zastave na Svetskom prvenstvu u Argentini.
- E nije, to je priča za novine, a sad ću vam ispričati pravu istinu: na utakmici je došlo do naguravanja, Dražen je pao na parket, a Divac ga je nagazio patikom, Dražen ga je junački opsovao i od tada se prekinulo njihovo "veliko" prijateljstvo. Dakle, niti je to bilo veliko prijateljstvo, niti je zastava bila problem, to nas boli jer se Divac stalno spominje kao veliki Draženov prijatelj, a to nije istina - kaže Fabo.
Nisu ih pitali zašto im smeta da Divac bude upamćen kao veliki prijatelj Dražena Petrovića. Tek, Fabo, Dubre, Denis i Dražen živeli su košarkaški život u Šibeniku, i već tada se videlo da će Dražen postati veliki košarkaš, ali karijeru je nakratko morao da prekine zbog vojnog roka u JNA. U to vreme, kažu, najbliži s njim bio je Dubravko.
- Najpre je bio u Puli, zatim u Beogradu i te 1984. godine zajedno smo služili vojni rok i otišli gledati Cibonu, za koju je igrao Aco, protiv Zvezde. Mi na tribinama u uniformama, kad odjednom novčić pogađa Acu u glavu, Aco padne kao da ga pogodila granata, a Dražen onako u uniformi uleće u teren, ide spašavati brata i vikne Delijama "Vratiću vam se ja dogodine!" I vratio se, napunio im koš, utakmicu su dobili sa 91:77, zakucao je prvi put u životu i tako im vratio milo za drago. E, to vam je bio Dražen, čovek velikog talenta i velikog srca - rekao je Dubravko Žurić.
Za Šibenčane je težak bio njegov odlazak u Cibonu, prijatelji su jednom došli da ga gledaju i u Zagreb, no Dražen im za veliku utakmicu sa Žalgirisom nije mogao nabaviti ulaznice.
- Nabavili smo ih mi od nekog drugog iz kluba i seli iza koša, kad je čuveni Sabonis počeo da puni Cibonin koš, mi smo u znak "osvete" oduševljeno navijali, a Dražen nas u čudu gleda s parketa, odjednom usred utakmice preskače ogradu i uleće između nas, ljubi nas i grli - pričaju Petrovićevi drugari.
Ovog vikenda u Šibeniku se obeležava godišnjica rođenja velikog košarkaša nizom manifestacija, biće podginute i dve spomen ploče na ulazu u grad, a u Draženovom nekadašnjem stanu biće otvorena spomen soba.
(Slobodna Dalmacija)
Komentari (6)