Golman Milan Borjan je prošao prvi i najteži test - „delije“ su ga prihvatile!

Na debiju za Crvenu zvezdu, u fantastičnoj pobedi nad Spartom (2:0), niko mu više nije pominjao Partizan i priču koja ga je dočekala odmah po dolasku na „Marakanu“. Ono kako je možda čak i simpatizer komšija s Topčiderskog brda. To što mu je supruga Snežana bila direktorka marketinga u Humskoj, nikome na stadionu ovog puta nije bilo važno. Čovek je dočekan i ispraćen uz ovacije. Zbog igre i odnosa prema dresu koji nosi. Delovao je sigurno među stativama, ali u razgovoru za „Alo!“ priznaje da mu je pao kamen sa srca tek kada mu je sever uputio aplauze.

- Znate da su me mnogi povezivali sa Partizanom, da su za ovo kratko vreme pričali svašta za mene, ali tek ćete videti da sam spreman da poginem za ovaj grb koji nosim. Hvala „delijama“, mnogo mi je značila njihova podrška, osetio sam je još po izlasku na teren. Evo, sad se naježim kad se setim prvog kontakta s loptom, onog pozdrava s tribina kad sam prolazio kroz tunel na poluvremenu. Nezaboravni trenuci, nezaboravan dan, zadovoljan sam debijem, velikom pobedom - iskren je Borjan.

Sad nas se Sparta plaši

Sa velikih 2:0 idete u Prag, kakav tamo meč očekujete?

- Iskreno, mislim da će tamo biti mnogo teška utakmica, teža nego ova u Beogradu. Naš teren je stvarno bio loš, na njihovoj travi mogu da budu još opasniji po bokovima, kod centaršuteva. Imaju Janka, viskog igrača, moramo da budemo oprezni. Opet, u revanš ćemo ući s mnogo samopouzdanja i verujem da ćemo se izboriti za prolaz dalje. Mislim da nas se Sparta od preksinoć baš plaši. Treba da nas se plaši svaka ekipa. Mi nismo mali klub, mi smo Crvena zvezda - s mnogo žara će Borjan.

Praktično ste iz aviona stali na gol Zvezde?

- Vremenska razlika mi je pravila najviše problema. Zbog toga sam možda nekih 75 odsto bio svoj. Bilo je nekih grešaka, ali pred sobom sam imao fantastičnu odbranu. Mislim da smo se brzo skapirali. Treba mi još malo vremena da steknem samopouzdanje do kraja, da upoznam ekipu, ali važno da je sve počelo kako treba.

Čime ste još zadovoljni?
- Atmosferom u ekipi, koja je fenomenalna. To je najvažnije. Već pokazujemo da smo kompaktni, da svi radimo kao jedan, iako imamo dosta novajlija u timu.

Kako ste se osećali u Zvezdinom dresu?

- Nestvarno. Prelepo. Zahvaljujući „delijama“ imam utisak kao da sam tu 10 godina. Nadam se da ćemo lepo sarađivati.

Šta mogu da očekuju navijači?

- Od mene će dobiti maksimum na svakoj utakmici, igrali mi protiv Rada, Radničkog, Partizana ili Mančestera. Uvek ću pružati sve što je u mojoj moći. I preko toga. Kad oni meni s tribina šalju tako dobre vibracije, kako drugačije da im vratim nego dvostrukom merom. Videćete...

Od žene - srca i poljupci!

Nekoliko puta je Milan istakao podršku najužeg kruga porodice. Pobedu na debiju posvetio je svojoj Snežani i sinu.

- Supruga uvek navija za mene i najveća mi je podrška. Gde god sam igrao, bila je maksimalno uz mene. Ona i dete me čine najsrećnijim. Sneža mi je prva i čestitala pobedu, slala mi je na telefon srca i poljupce.

Kažu da je za golmana poželjno da bude „lud“, malo na svoju ruku?

- Jeste tako. Moji najbliži znaju koliko sam lud i znaju da u glavi ume da mi kvrcne. Valjda u startu ispunjavam uslove za golmana. (ha, ha) Svaki golman bi trebalo da ima tu neku ludačku energiju u sebi. Mislim da je posedujem, a naročito za Crvenu zvezdu, na kojoj je uvek pritisak da mora da pobedi. Uživam u tom pritisku, tada sam uvek bolje koncentrisan.

Da li ste dovoljno „ludi“ da šutirate penal?

- Uuu, kako da ne! Ako dođe neki jedanaesterac u 95. minutu, ako dobijem priliku da šutiram, tu sam.

I, šta da očekujemo?

- Gol, naravno. Ne bi mi bilo prvi put. Istina, poslednji put sam se upisao u strelce pre šest-sedam godina. Iz penala, lep je osećaj.

Predstavite nam se kao golman u dve rečenice?

- Nisam linijaš, volim da izlećem, da igram sa ekipom, da budem taj neki zadnji džoker. Ma videćete šta sve znam i mogu.