Maljković je u svom prepoznatljivom stilu, bez zadrške, govorio o iskustvima iz trenerske karijere duge više od četiri decenije.

Jedan od momenata koji je silno zainteresovao studente bio je kada je Maljković opisivao ponašanje bivših košarkaških asova na treninzima kao i to šta je njemu kao treneru oduvek bilo najvažnije od igrača.

"Ja sam svakog leta razmišljao gde košarkaška igra ide u budućnosti. Ne o onome šta je bilo. Imao sam neka pravila, a jedno od najbitnijih bilo je da nijedan tim na svetu ne sme da radi više od mojih igrača. Po mom mišljenju da bi se neki element igre doveo do automatizma, ne perfekcije koja ne postoji, potrebno je između 9.000 i 11.000 ponavljanja. Lično gledam dve stvari. Da igrač trči, dakle da ga ima svuda po terenu, što podrazumeva da hoće i da se baci i podredi ekipi u svakom trenu i da ima šut. Taj šut je kod nas prepoznatljiv, čak mu se i Amerikanci dive i odmah ga zapaze. Stalno me teraju da im pričam situaciju u kojoj jedan kadet (dete od 15 godina) na pola koša za protivnika, a po isteku vremena, šutira dva bacanja za pobedu. U Španiji, Americi ili Francuskoj promašaj se prašta. Srbin ako promaši i ekipa mu izgubi spava kod druga, jer nikom iz porodice ne sme na oči! Zato, naš igrač kada rešava utakmice pogađa čak i kad je jako mlad. Kao na primer Dejan Bodiroga sa 17 godina u Stefanelu - postrojavao je sve u klubu od predsednika do čistačice", ispričao je Maljković.

Zboreći o odnosu sa igračima Maljković se posebno obratio budućim trenerima i dao im dragocen savet.

"Moraju da vam veruju. To postižete samo ako im ne pričate iza leđa i jedino ste sa njima iskreni svakog momenta. Imao sam običaj da uđem u konflikt sa najiskusnijim igračima, nisam se bojao. Danas treneri ne smeju da naprave izmenu ili kažu nešto glavnim igračima. Dok sam bio trener Reala iz svlačionice sam izbacio i predsednika Florentina Pereza. To je naša crkva i čuvamo je kao i loptu, koju sam često poredio sa devojkom", kratko je zastao Maljković.

Potom je izneo još jedno svoje zapažanje iz bogate karijere.

"Igrač mora da ima pravo glasa. On mora da zna da na vas može da se osloni. To je posebno važno kad odete u inostranstvo. Tamo se javljaju kulturološke i razlike u tradiciji na koje niste navikli. Tako sam u Francuskoj usred plej-ofa zamoljen da pustim igrača da ide na porođaj supruge. Nisam hteo, ali kada mi je pomoćnik rekao da je i on išao kada je dobio decu, popustio sam i rekao da slobodno ide. U Španiji sam sa druge strane, imao problema jer sam na pitanje šta mislim o koridi rekao da sam na strani bika, jer ne razumem kako neko može da uživa dok gleda kako se ubija životinja".