U pitanju je jedan od dva najpopularnija sporta u Irskoj, a igra se između dva tima od po 15 igrača na pravougaonom travnatom terenu. Golovi su manji nego u fudbalu, a iznad stativa imaju motke kao u ragbiju, u obliku slova H.

Kao i u pravom fudbalu, cilj je postići gol, ali morate da šutnete loptu ili da je rukom udarite u gol. Lopta se po terenu nosi tapkanjem, šutira i dodaje rukom.

Igrači mogu da hvataju loptu, udaraju je pesnicom, a ako prođe kroz gol ispod prečke, pogodak donosi tri poena. Ako ode iznad prečke, onda se upisuje jedan poen. Tri prebacivanja preko prečke vrede gol, što donosi tri poena. Meč traje 60 minuta, a pauza između poluvremena 10 minuta.

Prosto neverovatno zvuči podatak da popularnost ovog sporta raste drastično u Irskoj i privlači više gledalaca nego bilo koji drugi! Na svim sportskim događajima u Irskoj gelski fudbal gleda 34 odsto gledalaca, a sledeći najpopularniji sport je karling, sa 23 odsto.

Sport potiče od starog irskog fudbala, koji se zvao kaid (srednji vek), ali su nova pravila uvedena 1886. godine. Zanimljivo je da je prva javna utakmica odigrana 1527. godine u Dablinu.

Osim u Irskoj, popularnost raste i u drugim zemljama, pa timovi iz Londona, Njujorka igraju u ligi u kojoj su i timovi iz Severne Irske. Južnoafrikanci i Australijanci imaju svoju ligu.