Većina od nas zna koja su pravila - dva tima pokušavaju da bacaju loptu jedan na drugi, dok ih ona ne udari. Dodžbol je posebno popularan u Severnoj Americi, gde se forsira na časovima fizičkog vaspitanja od osnovne škole do univerziteta.

Broj lopti koji se koristi u igri varira, ali može ih biti između tri i deset. Ukoliko je teren manji, ili učestvuje mnogo ljudi, onda je broj manji. Lopte su mekane, a dueli se odvijaju na odbojkaškom, košarkaškom ili fudbalskom terenu. Važne su dimenzije, a one iznose 15 metara u dužinu i devet metara u širinu.

Između dva polja je linija koja deli ekipe, a linija sa napad nalazi se tri metra od one koja je na centru. Postoji i linija upozorenja koja je na 30 centimetara od završne linije.

Uglavnom učestvuje između šest i deset igrača, a ne sme ih biti ispod četiri. Logično, treba izbaciti kompletnu ekipu sa terena. Pravila su takva da ukoliko vam ispadne lopta kad vam je protivnik baci direktno, napuštate igru. Takođe, ne smete da gađate rivala u lice, a sudija procenjuje da li je postojala namera ili je bilo slučajno.

Sudija daje znak za početak, a prosečno se šest lopti stavlja na središnju liniju, po tri na svaku stranu terena. Kreće jurnjava za loptama, a igrači mogu da se gađaju tek kada prenesu loptu preko linije za napad i, podrazumeva se, ne smeju da pređu na protivničku polovinu.

Svaka igra traje 15 minuta, a prvi tim koji eliminiše celi suparnički tabor jeste pobednik runde i dobija poen. Na kraju trijumfuje onaj koji osvoji najviše poena.