Oko toga da li je FK Partizan vlasnik stadiona u Humskoj poslednjih godina se vodi sudski spor s Vojskom Srbije, ali ono što crno-belima niko nikada ne može da ospori jeste vlasništvo nad fenomenalnim sportskim centrom u Zemunu.

Evo, već punih 20 godina taj objekat je ponos ne samo Partizana, njegovog idejnog tvorca, a tadašnjeg generalnog sekretara kluba Žarka Zečevića i „grobara”, već i svih onih istinskih ljubitelja sporta koji shvataju koliko je to veliki poduhvat bio. A kako je tekao proces od rađanja ideje do krajnje realizacije, u razgovoru za „Alo! Sprint” otkriva upravo bivši gensek Partizana.

Odakle ideja da napravite SC „Teleoptik”?

- Još devedesetih godina prošlog veka smo počeli da razmišljamo o tome kako da poboljšamo uslove za trening i došli na ideju da napravimo sportski centar. U to vreme smo trenirali na stadionu, ali ispod pomoćnih terena u Humskoj prolaze dva tunela železnice i nije ih bilo lako održavati ih. Malo-malo, pa propadne zemlja, a uz to, nisu mogle sve selekcije tamo da treniraju - počinje priču Zečević.

Kako ste iz Humske stigli do Zemuna?

- Obišao sam nekoliko lokacija, među kojima su prostor kod stadiona Bežanije, zatim Komrgrapov centar, pa Trudbenik na Zvezdari… U jednom trenutku pojavila se mogućnost da se ovde instaliramo i započeli smo pregovore.

S kim ste pregovarali?

- Tih godina, tokom sankcija, fabrika „Teleoptik” je bila devastirana, a oni su imali svoj fudbalski klub, na čijem je čelu bio Slobodan Jokić, inače strastveni navijač Partizana. Ovde su bila dva terena, na kojima smo povremeno trenirali kad je trener bio Ivica Osim, a onda smo započeli razgovore. Znate, ovde su bila dva prolaza, ljudi su tu šetali pse, nalazile su se barake, a bio je i vojni poligon, na koji su bacane bombe.

Kako je onda ovo pretvoreno u sportski centar?

- Korisnik cele ove površine je bio „Teleoptik“, mada, kao što rekoh, sve je bilo otvoreno. Napravili smo sporazum s njima, najpre o dugoročnom korišćenju, a posle smo pretvorili u sadašnji odnos. Najvažnije od svega je bilo što smo na dubini od 70 metara pronašli vodu. Iskopali smo bunar, iz kojeg zalivamo svih osam terena, čije nas održavanje ne košta ništa.

Koliko dugo ste gradili centar?

- Prvo smo ogradili ceo prostor, ali smo tu imali problema s komšijama. Ono što mi ogradimo preko dana, oni nam poruše noću, ali smo na kraju uspeli. Planirali smo da najpre izgradimo sve u sivoj fazi, osposobimo svlačionice kako bi ekipa mogla nesmetano da trenira i polako gradimo sve ostalo. A onda smo dobili novac, koji nam je ubrzao radove.

Koji je igrač prodat te godine?

- Ne, nije reč o transferu. Te 1996. ili 1997. godine, ne sećam se više ni sam, pokrenuli smo igru na sreću TV bingo. Nedeljna zarada je bila takva da smo odlučili mogli sebi da priuštimo izgradnju ovakvog centra. Rekli smo sebi: „Kad već imamo novca, ajde da završimo ovo kako valja.“

Ideja o toj igri je bila vaša?

- Jeste, ali nije to bitno. U njenu realizaciju je bio uključen FK Partizan, Lutrija Vojvodine i Radio-televizija Srbije. Na čelu televizije tada je bio Dragan Milanović, koji je bio ključni čovek u realizaciji ove ideje i stvaranju formata kakav je bio.

Zašto se stalo s tim?

- Srećke se u to vreme nisu kupovale na komad, nego bukvalno na metar. Zarada je bila takva da se odmah pojavila opozicija. Počeli su da dele igru na nekoliko igara, što je posle jedno godinu dana izgubilo svaki smisao, pa se prestalo s TV bingom, ali smo mi uspeli da napravimo ovaj centar.

Koliko ste uštedeli izgradnjom SC „Teleoptik”?

- Ne znam, nikada nisam računao tako nešto. Ono na šta sam posebno ponosan i što je zapravo najvažnije jeste to da je ovaj sportski centar izgrađen bez dinara kredita. Imali smo novca, gradili smo najkvalitetnijim materijalima i sve ovo će trajati još 100-200 godina.

Šta vam je poslužilo kao model za gradnju? FK Milan i njihov „Milanelo”?

- U vreme kad smo mi izgradili naš sportski centar, „Milanelo“ nije bio ni blizu ovom našem, ali danas oni imaju veoma moderan i lep centar. Sećam se da je tadašnji predsednik UEFA Lenard Johanson bio gost FSS-a, kad su ga doveli kod nas u „Teleoptik”, a on je rekao da je ovo „sportski centar za 23. vek”. Pored FSS-a, u partizanovom sportskom centru su boravile još mnoge druge ekipe, koje smo rado gostili, pod uslovom da ne remete naš proces rada - kaže Zečević.

Uskoro i internat

Šta je urađeno posle vas?

- Napravili smo osam terena, ugradili reflektore, napravili medicinski blok i teretanu, a posle mog odlaska iz kluba je zastakljena terasa na poslednjem spratu. Uz to, koliko znam, u narednih godinu dana treba da počne izgradnja internata, što će biti kruna ovog centra. Najvažnije je da ekipa ima uslove za nesmetan rad, a s internatom bismo zaokružili tehnološku celinu, kao vojni kamp - kaže Zečević.

Bjeković: Moj zaštitni znak, kao gol u Ljubljani

Veoma bitan šraf u realizaciji ideje o izgradnji sportskog centra u Partizanu bio je tadašnji sportski direktor, a sada potpredsednik Fudbalskog saveza Srbije - Nenad Bjeković. Smatrate li izgradnju „Zemunela” jednim od svojih većih uspeha?

- Smatram da je to moj zaštitni znak. Isto kao što onaj gol u Ljubljani protiv Olimpije. Bio sam deo ekipe koja je izgurala tu priču i ponosan sam na to. Partizan je prvi klub iz Srbije koji je imao svoj autobus, televiziju, radio... Evo, FSS je na dobrom putu da kupi ili sagradi svoju zgradu i nacionalni stadion, a meni će biti čast da budem deo i te ekipe - kaže Bjeković.