Jedan takav majski aranžman vredi čitavo bogatstvo. Još ako je ležaljka tik uz stazu, na jahti ili balkonu, onda provod na Azurnoj obali, na jugu Francuske, ostaje upamćen za sva vremena. Bar tako kažu oni koji uspevaju sebi da priušte gledanje iz prvih redova trke za Veliku nagradu Monaka.

Staza u Monte Karlu je jedina koja se od početka do danas vozi svake godine u Formuli 1. Kapacitet mesta uz stazu je dosta mali, svega 37.000 mesta, pa tako ulaznice umeju da dostignu astronomske cene. Organizatori nude dve vrste ulaznica - jedne za tribine postavljene oko staze, a druge za privatne balkone koji se nalaze na okolnim zgradama i jahtama. Što se tiče tribina, najjeftinije su jednodnevne ulaznice za posmatranje slobodnih treninga, koje koštaju i do 100 evra, dok za neke prestižne lokacije morate da gurnete ruku duboko u džep, pa ukoliko želite da trkački vikend posmatrate sa terasa sa najboljim pogledom, morate da platite i više od 3.000 evra po osobi. Sa druge strane, ako imate nameru da iznajmite privatan balkon sa bazenom, gde bi vaša lepša polovima mogla da uživa i u suncu, onda morate da pošaljete specijalan zahtev organizatoru, koji će vas uputiti u ne tako jeftine detalje. Na računu se pojavljuju iznosi od nekoliko desetina hiljada evra... Potpuno ista procedura važi i za sve ljubitelje koji žele da bolide Formule 1 gledaju sa mora, odnosno luksuznih jahti usidrenih u samom zalivu pored staze.

Ni hotelska usluga u tom periodu nije jeftina, pa tako vikend za dvoje košta i više od 700 evra. Zbog toga nijedan tim u šampionatu, kao ni cela organizacija svoje osoblje ne smeštaju u hotele na teritoriji Monte Karla, već odsedaju u hotelima sa francuske strane. Pošto se sam grad prostire na nešto više od dva kvadratna kilometra, ta staza je jedna od najkraćih u kalendaru, njena dužina je 3,37 kilometara, a sa svih strana ograđena je zaštitnim bankinama i sigurnosnim zidovima. Organizatorima je potrebno čak šest nedelja da sastave stazu, dok je za njenu demontažu potrebno upola manje vremena, što znači da grad tri meseca mora da funkcioniše po specijalnom režimu.

Vozači takođe imaju poseban način pripreme za tu trku, koja je, pre svega, veoma atraktivna za njihove sponzore, pa zbog toga možemo videti različite dizajne kaciga i kombinezona. Tako je jedne godine tim Jaguara na nosu svog bolida utisnuo prave dijamante, od kojih je svaki vredeo 140 hiljada funti. Posle incidenta u prvom krugu ti dijamanti su otpali sa bolida i više nikada nisu pronađeni. Više sreće imao je Kimi Raikonen, koji je 2005. imao nekoliko dijamanata na svojoj kacigi, koja je kasnije prodata u dobrotvorne svrhe.