Rolan Garos će pokazati koliko je šampion spreman. Tu je pre dve godine stavio tačku na seriju vanplanetarnih uspeha. Novak Đoković danas protiv Brazilca Silve (132), baš iz Bulonjske šume, kreće u novi pohod na vrh, a uoči starta na drugom grend slemu kaže da se dobro oseća.

- Dobro sam. Spremam se. A da li sam spreman ili ne, to će se videti na turniru. Nemam pasulj da bih mogu da ga okrenem i vidim šta će da se dogodi. Ono što osećam je zahvalnost, Bogu, životu i doktorskom timu što sam u stanju da sada igram bez bola - kaže Đoković za Novosti.

Slavni srpski teniser se nada da mu povreda neće zadati probleme.

Teniski šampion otkrio šta jede, da li Nole treba da se ugleda na njega?

- Nadam se da sam na duže staze uspeo da rešim taj problem koji me je mnogo mučio poslednjih godinu i po. Sve je još poprilično sveže. Kažu da takva vrsta ožiljka može da boli šest meseci. Van terena to osećam svakog dana, ali na terenu, zasad, nemam bolove. Ponekad, malo, ali sve je to podnošljivo. U mečevima, kada se se zagrejem, sve je u redu. Pogotovo sad, u Madridu i Rimu, gde je sve bilo odlično, što me raduje. To mi dozvoljava da se usredsredim na ono što je najbitnije, a to je izgradnja samouverenosti na terenu. A ona dolazi vremenom, strpljenjem. Naučio sam to u poslednjih pet-šest meseci. Moram da verujem u taj proces - kaže Đoković i dodaje da je bio dosta nestrpljiv da se vrati na teren.

- Uzeo sam sam šest meseci pauze da bih prošle godine zalečio povredu. Rečeno mi je da ne moram da idem na operaciju lakta, koju sam gledao da zaobiđem. Počeo sam da treniram u novembru prošle godine za novu sezonu, i bol se opet vratio. Moram da priznam da sam bio frustiran zbog toga. Hteo sam da igram, bol sam uz pomoć određenih terapija uspeo da eliminišem na neko vreme, ali se tokom turnira u Australiji vratio. Bio je to dosta nezgodan period. Fizički, ali i psihički i emotivno, sve je to nekako trebalo podneti i izdržati, a najviše prihvatiti. Posle operacije, niko mi nije preporučio da idem u Indijan Vels. Odlučio sam na svoju ruku, jer sam verovao da mogu, da sam spreman, ali sam bio daleko od spremnog. Iz ove perspektive, pogrešio sam. Ali, greške su sastavni deo života - kaže slavni teniser i dodaje da je fizički mnogo bolje nego što je bio pre dva meseca.

Đoković dodaje i da i dalje ima ambiciju da bude broj jedan.

- Da ne želim da budem broj jedan i da osvajam velike turnire, ne bih profesionalno igrao tenis! Osvojio sam 12 grend slemova u svom životu, 30 mastersa i ne znam koliko turnira do sada. Posle svega, niti znam, niti želim da dođem na turnir samo da bih učestvovao - kaže Đoković.

Ipak, ne zna kada bi veliki kambek mogao da se dogodi.

- Lepo bi bilo kada bi neko mogao da otvori karte i da mi kaže kada će to biti! Neke stvare u životu ne mogu da se znaju. Čovek ne može da preskače stepenice. To je velika lekcija koju sam naučio. Verujem da je mnogim sportistima ta lekcija potrebna. U današnjem sportu, zbog medicine koja je fokusirana na kratkoročna rešenja, vidim koliko se, u stvari, sportisti ne brinu o sebi, nego traže samo brzopleti izlaz u vidu injekcije, pilule ili operacije koji će što pre da im dozvole da se vrate u takmičarski ciklus  - ističe slavni teniser za "Novosti".

Đoković je svestan da i publika jedva čeka njegov kambek i redovno mu dele savete na društvenim mrežama.

- Razvoj kritičkog mišljenja je osnov razvoja ljudskog bića, obrazovanja i karakternih osobina! Podržavam da svako ima svoje kritičko mišljenje i poštujem slobodu da kaže, napiše i izrazi se na način na koji želi. To me, međutim, apsolutno ne dotiče, jer sam se, već dve godine, potpuno izdvojio iz praćenja komentara, negde posle osvajanja Rolan Garosa. Prate to ljudi koji rade sa mnom i prenose mi samo ono što se kontinuirano dešava.

A onda je prokomentarisao i ono što ljudi pričaju da je ishrana kriva za njegov pad.

- Ma, u pravu su ljudi. Treba pojesti za doručak tri punjene vešalice, za ručak kobasice, a onda da sa teletinom sve zapečati pred spavanje, da bude lako u stomaku. I onda si super spreman da izađeš na teren!

On je otkrio da mu najveća energija dolazi iz glave, srca i duše.

- Glavni izvor energije crpim iz motivacije i strasti. Podrška porodice mi je veoma važna, jer bi mi bez nje bilo veoma teško da se bavim ovim sportom i ostvarim to što sam postigao. Najveću energiju crpim iz ljubavi bližnjih, sreće i radosti koju mi pružaju - kaže Đoković