Put od oko 900 kilometara od Beograda do Bad Vatlerzdorfa, nekoliko puta dnevno od jednog do drugog hotela (20 kilometara razdaljine) u kojima su smeštene dve grupe od po 15 novinara, pa svi zajedno do trening centra fudbalske reprezentacije Srbije... I tako ukrug, svakog dana za vreme boravka ekspedicije izveštača srpskih medija u poznatoj banji na jugu Austrije. 

Ovo je priča o vozaču autobusa Miodragu Mijatoviću (63) zvanom Pancir, inače vernom čitaocu dnevnog lista „Alo!“. Njegov posao u Bad Valterzdorfu je da 24 sata bude na raspolaganju predstavnicima sedme sile dok iz Austrije izveštavaju sa mini-priprema fudbalske reprezentacije Srbije.

Vremešni gospodin, bilo je očigledno, nije krio oduševljenje kada je saznao da razgovara sa novinarom omiljenog lista.
- Neko od tvojih kolega mi je rekao da si iz „Alo!“ novina? - s iskrenim osmehom na licu upitao me je čika Miodrag i dobio potvrdan odgovor.
- Najčešće čitam vaše novine. Sve rubrike su vam odlične i zanimljive. Kod mene u Lazarevcu ste najpopularniji - dodaje on.

Već 39 godina je vozač autobusa, obišao je posla sveta, pa mu je put od Beograda do Bad Valterzdorfa bio šala.

Volim kada škripe gume

Miodrag me je upoznao sa svojom mašinom - „Mercedesovim“ autobusom od 400 konja i najnovijim motorom „evro 6“.

- Autobus je nov, sa najsavremenijom opremom, milina ga je voziti. Prešao je svega 80.000 kilometara. Inače, obožavam brzu vožnju. Volim kada škripe gume, to mi podiže adrenalin i uzbuđuje me - kaže Mijatović.  

- Uopšte nije bilo naporno voziti dovde. Zimus sam takođe bio u Austriji, poznajem ovaj put kao svoj džep. Mogao bih ovuda, kao u filmu „Ko to tamo peva“, da vozim sa povezom na očima. (smeh) Volim noćnu vožnju, gužve na putu nije bilo, tako da je sve proteklo savršeno - priča 

Pancir u dahu za omiljene novine i nastavlja:

- Osim uobičajene rute do kuće fudbala u Staroj Pazovi, pamtim druženje sa novinarima kada sam ih vozio u Bari davne 1991. godine, kada je Crvena zvezda igrala finale Kupa evropskih šampiona. U pitanju je bila redakcija lista „Oslobođenje“ iz Sarajeva - kaže on.

Pojedini seoski putevi u šumskim predelima savezne države Štajerska, iako sveže asfaltirani i bez rupa, prilično su uski. Ponegde su toliko uski, da se naš autobus jedva mimoilazio sa putničkim automobilima. Neki od nas se u tim trenucima nisu osećali najbezbednije, naročito ako bismo se zadesili u oštroj krivini ili pod velikim nagibom...

- Ma da ti ja objasnim, ovi predeli su med i mleko prema onome kuda sam sve prolazio autobusom. Nisam bio samo u Americi i Japanu. Najviše uživam u vožnji kroz Španiju, Madrid i Barselonu, dok mi je najteže kada moram da idem na Siciliju. Uh, sećam se, nedavno sam tamo vozio članove nekog KUD-a, bila je noć, preuske ulice, baš sam morao da budem pažljiv i koncentrisan - zaključio je Miodrag Mijatović.