"Jedan sam od vas!“ Ovim rečima je Kristijan Kivu, čuveni rumunski defanzivac, bivši fudbaler italijanskih giganata Rome i Intera i četvorostrukog šampiona Evrope Ajaksa, otkrio šta misli o Srbiji i Srbima u intervjuu za naš magazin.

Pregršt trofeja i svetska slava koju je stekao u 20-godišnjoj karijeri od Rumuna nisu napravile snoba. Neposredno i bez trunke foliranja, Kivu je pričao o prijateljstvu koje je u proteklih nekoliko godina izgradio sa Srbima, konkretno sa doskorašnjim klupskim kolegom i kapitenom „orlova“ Dekijem Stankovićem.

- Rođen sam Rešici, u Rumuniji, mestu koje je 150 kilometara udaljeno od Beograda. Moja deca su bliska sa Srbima, vole Srbe, osećam se kao jedan od vas, zaista. Dejan Stanković je moj veliki prijatelj, kao brat. Ostali smo nerazdvojni i kada smo završili karijere. Nije lako biti toliko blizak sa nekim u današnje vreme. Nadograđivali smo to prijateljstvo godinama i veoma sam srećan i zahvalan zbog toga. Osim njega, poznajem i Sinišu Mihajlovića, on mi je bio trener, ali i protivnik u mečevima između Rome i Lacija, kasnije u duelima Rome i Intera. Sarađivali smo na „Đuzepu Meaci“ i u vreme kada je tamo bio pomoćni trener. Poznajem, takođe, i Nemanju Vidića, Marka Pantelića... Ma imam mnogo Srba za prijatelje. Čak smo izuzetno bliski - počinje priču za „Alo! Sprint“ Kristijan Kivu.

Jedno drugarstvo se po mnogo čemu izdvaja i za njega predstavlja nešto posebno.

- Deki i ja se poznajemo mnogo godina. Prvo kao protivnici, a zatim i kao saigrači. Izgradili smo međusobno poštovanje i to međusobno poštovanje baš, baš delimo. Mnogo mi znači prijateljstvo s njim, počastvovan sam da sam drugar Dejana Stankovića. Osećam i znam da on isto to oseća prema meni. Neizmerno sam mu zahvalan zbog toga - dodaje legendarni rumunski defanzivac, koji je svojevremeno mogao da igra sve četiri pozicije u zadnjoj liniji.

O neraskidivoj ortačkoj vezi sa Stankovićem govori činjenica da se nikada nisu sporečkali...

Veliki ste rasadnik talenata
Kivu danas, baš kao i Deki, obavlja funkciju u UEFA. - Istočnoevropski klubovi su osuđeni na borbu sa finansijskim problemima, sa nestabilnošću. Naravno, ne mogu se porediti sa italijanskim, engleskim, španskim šampionatom, ali Srbija je oduvek bila puna ekstratalentovanih sportista, čak i sada u nacionalnom timu ima nekoliko veoma interesantnih fudbalera, koji, ako nastave ovim putem, verovatno će igrati na top nivou. Svakako, i reprezentacija će vam biti jača. Ne baš kao Francuska, Engleska, Španija, Italija, ali će moći da se takmiči sa njima i da ti mečevi budu interesantni - naglašava Rumun.

- Nikada se nismo posvađali! U stvari, jednom kada sam igrao u Romi, a on u Interu, posle duela smo obojica pali na zemlju, bila je baš napeta utakmica okrenuli smo se jedan prema drugom, približili glavama, ali smo se na kraju nasmešili. E, to je pravo poštovanje između fudbalera. Prepoznali smo takmičare među nama, dva igrača koja pružaju sve sve od sebe za ekipu i želju da njihov tim pobedi. Kada smo postali saigrači u Interu, sve vreme smo bili rame uz rame, leđa uz leđa. Jedan drugom smo čuvali leđa, uzajamno se pomagali, branili... Zato služe prijatelji - dodaje Kristijan.


Tenis je njegova velika strast, što je još jedan od razloga zašto voli Srbiju.

- Cenim takmičare. Smatram da smo srećni što živimo u eri kada verovatno tri najbolja tenisera ikada igraju u isto vreme. To su Nole, Rodžer i Rafa. Jedini s kojim sam se upoznao i razgovarao je baš Đoković. Radujem se što imam priliku da gledam svu trojicu. Oni, jednostavno, čine da se svi zaljube u tenis. Nedavno polufinale Vimbldona između Đokovića i Nadala verovatno je najbolji meč koji sam ikada gledao. Srećan sam zbog Noleta, koji je posle godinu i po smogao snage i osvojio nezvanično svetsko prvenstvo. Sada se vratio na velika vrata, srećan sam zbog njega i želim mu da osvoji još mnogo grend slem turnira jer je zaista vrhunski igrač - poručuje Kivu.


Deca su budućnost svake zemlje

Kivu je nedavno bio gost u Stankovićevom fudbalskom kampu „Deki5“, koji se od 28. jula do 18. avgusta održava na Zlatiboru.

- Ovakav kamp za mene predstavlja povratak korenima. Povratak u vreme kada je sve počelo. Težnja da se uradi nešto korisno, plemenito za decu. Bez obzira na to gde si, u kojoj zemlji sveta, mislim da su deca budućnost i najvažnija stvar. Moj prijatelj Dejan je imao hrabrosti da pokrene ovakav projekat, veoma važan, sa mnogo odgovornosti, veoma sam srećan i zahvalan što sam deo toga. Mislim i da su svi ostali zadovoljni kao i ja. Drago mi je što sam sa njim na Zlatiboru i što me je uopšte pozvao. Bilo je prirodno, jer smo mnogo meseci ranije pričali o ovome. Bio sam upoznat sa njegovim namerama. Rekao sam mu: „Doći ću, Deki, ne brini.“ Vidim da je veoma zabrinut za društvo i budućnost dece i tome šta će ona raditi u životu - kaže Kristijan Kivu.