Bila je to godina pada i vrtoglavog, ma nezapamćenog uspona najboljeg tenisera Srbije svih vremena. I, na svu sreću, ponovo najboljeg tenisera sveta!

Šta se to tačno dešavalo Novaku Đokoviću u ovoj godini, možda je najbolje da čujemo od njega. Zbog toga vas, kao u nekom vremeplovu, vraćamo na reči koje je izgovorio u najvažnijim momentima za njegovu karijeru u 2018. godini. Bilo je momenata kada je Nole bio onaj nasmejani šoumen kakvog svet poznaje. Bilo je momenata i kada nije bio raspoložen ili nasmejan, kada su ga nervirala pitanja novinara. Bilo je i trenutaka kada je sve delovalo izgubljeno. Na kraju je sve završeno velikom srećom.

Ako posmatramo samo prvu polovinu 2018, Novak je delovao izgubljeno. Bilo je onih koji su ga proglasili bivšim, gotovim, čovekom koji više ne može da igra vrhunski tenis. A Novak se mučio. Na terenu je gubio od onih od kojih nikada nije. Van terena nije bio ona pristupačna i neposredna osoba. Zatvorio se u sebe.

- Došlo je do neke vrste mentalnog pada. Sedeo sam na podu, plakao i pitao se da li je sve ovo vredno, da li uopšte treba da nastavim. Razmišljao sam o svemu, shvatio koliko volim ovaj sport i više se nisam osvrnuo - pričao je tokom oktobra Đoković, vraćajući film na period kada se borio sa povredom lakta, porazima na terenu...

Svet ga je posle eliminacije sa Rolan Garosa video besnog. Najavio je da neće da igra sezonu na travi... Na svu sreću, igrao je. U to ga je ubedio njegov dobri duh iz čarobne lampe. Čovek za koga nije preterano reći da je Noletov teniski otac. A tek na kraju godine smo shvatili koliko je Vajda važan čovek u Noletovoj šampionskoj mašini.

- Marijan je više od trenera. On je prijatelj, porodica. Neko na koga mogu da se oslonim. Čak i kada nismo radili zajedno, pričali smo o svemu. To što mi je on trener, za mene je nagrada - gotovo sa suzama u očima govorio je Nole o čoveku sa kojim je ponovo počeo da sarađuje tokom aprila 2018. godine.

Tokom drugih šest meseci teniske sezone, Novak je gazio. Dva grend slema. Mastersi. Trijumf u Sinsinatiju, jedinom turniru na kojem nikada do ove godine nije slavio. Povratak na mesto broj 1. Ali verovatno nije bilo veće satisfakcije za Novaka kao čoveka od činjenice da ga je jedna osoba gledala dok je pobeđivao Kevina Andersona.

- Moja najveća motivacija na Vimbldonu je bila to što me je gledao sin Stefan sa tribina. Maštao sam o tom momentu. Momenat kada je „upao“ na teren pošto sam dao izjavu nosiću zauvek u srcu - oduševljeno je pričao Novak pošto je osvojio Vimbldon.
Suze radosnice zamenile su gorke suze koje je Novak lio iz očaja. I svi se nadaju da više nikada neće biti tih loših suza. Ali i da tek slede litri prolivenih radosnica. U 2019. godini napuniće 32 godine. Prave godine za nove uspehe. I novu tenisku istoriju.

PROČITAJTE VESTI KOJE SMO IZDVOJILI ZA VAS - OVDE.