Novak Đoković, najbolji teniser planete, vuče korene iz Crne Gore i sa Kosova i Metohije, što uvek ponosno ističe, a priča o njegovim precima i njihovim životima je zanimljiva kao scenario za holivudski hit film. Istorija kaže da su se Đokovići pre nešto manje od tri veka, 1730. godine, naselili u selo Jasenovo Polje sa Čeva, bežeći od Turaka jer je Đoko Damjanović (po njemu je i nastalo prezime Đoković) ubio jednog agu. Jasenovo polje se inače nalazi veoma blizu Nikšića.
Skoro dva veka Đokovići nisu napuštali Jasenovo polje, ali se sve promenilo posle Prvog svteskog rata. Novakov pradeda Neđeljko je sa svojom suprugom Sarom 20-ih godina prošlog veka prodao kuću u Jasenovom Polju i sa dva sina otišao u selo Voćnjak u Metohiji, gde je dobio zemlju zbog zasluga u ratovima. Tu su mirno živeli dvadesetak godina, sve do Drugog svetskog rata. Početkom najkrvavijeg svetskog rata Đokovići su pobegli nazad u rodno selo jer su strahovali od albanskog noža. Primio ih je - Novak Đoković. U znak zahvalnosti njemu, Neđeljko i mlađi sin Vladimir obećali su da će nekom svom potomku dati ime Novak. Tako je i Vladimirov unuk dobio ime. Da sve bude kao na filmu, govori činjenica da Nole nestvarno likom podseća na pradedu po kom je dobio ime.
Bio na osveštanju crkve
Crkvu u Jasenovu polju je osveštavao mitroplit Amfilohije Radović. Anegdota kaže da je nekoliko hiljada ljudi sa pažnjom i u mukloj tišini slušalo mitropolita sve dok se na cesti nisu pojavio džip koji je dovozio Novaka Đokovića. Tada je nastao haos. Uzalud je Amfilohije pozivao ljude da se smire i dostojanstveno odslušaju njegov govor na osveštanju. Svi pogledi su bili upereni ka Đokoviću, a žamor i smeh su bili mnogo jači od mitropolitovog smirivanja: „Narode, za ime Boga, smirite se za ovaj svečani trenutak.” Bilo je najvažnije dotaći Novaka, potapšati ga po ramenu, a retki su se s njim i slikali.
Život Novaka, pradede najboljeg srpskog spotiste svih vremena, posebno je bio zanimljiv. Predak po kome je Nole dobio ime je bio neverovatan borac i rodoljub. Pradeda Novak je jedno vreme živeo i radio u Čikagu od 1905, a dva puta se vraćao u Crnu Goru da bi učestvovao u balkanskim ratovima. Ubrzo se za stalno vratio u Crnu Goru gde je radio kao sudija porotnik.
Veoma zanimljiv je i deo porodične priče o Kosovu i Metohiji. Posle Drugog svetskog rata Novakov deda Vladimir se vraća u Metohiju. U Kosovsku Mitrovicu se doseljava 1951. godine. Deset godina kasnije rađa se Novakov otac Srđan. A porodica se početkom osamdesetih seli u Beograd, na Banjicu, gde 22. maja 1987. godine i rodio Novak, prvi od trojice sinova Srđana i Dijane. Ostalo je istorija...
Komentari (1)