Jedan je Duško Vujošević - tvrde gotovo svi navijači Partizana. Najtrofejniji stručnjak u istoriji crno-belih je prvi put Partizan vodio kao izuzetno mlad - imao je samo 27 godina kad je dobio šansu da samostalno vodi prvi tim, odmah osvojio titulu i odveo ga zatim na Fajnal for Lige šampiona. Breme velikog imena kakav je najtrofejniji srpski klub, međutim nije lako nositi ako ste mlad i neiskusan trener, što se najbolje pokazalo u poslednjih pet godina.

Da li će se Partizan vratiti na staze stare slave?

 

Partizan je u poslednjih pet godina prerano u vatru bacio Petra Božića, Nenada Čanka i konačno - Vlada Šćepanovića. Sva trojica su igračke legende kluba iz Humske, donosili su crno-belima trofeje na terenu i postizali odlučujuće poene, ali nisu uspeli da se snađu na klupi iz raznih razloga.

Rekorder po broju odigranih mečeva za Partizan, Petar Božić, imao je samo 37 godina kad je seo na klupu, a nije mu pomoglo ni što je dve godine "pekao" zanat kao asistent Dušku Vujoševiću. Jedno je međutim biti asistent, a drugo prvi trener jedinog srpskog kluba koji je bio prvak Evrope. Dugogodišnji kapiten crno-belih je samo četiri meseca je bio prvi trener crno-belih, ali slabi rezultati su se zaređali i došlo je do preranog rastanka i na njegovo mesto je došao Aleksandar Džikić. Za Partizan je smena Božića stigla kasno jer nije uspeo da se plasira čak ni u plej-of ABA lige. Istini za volju, nije Božić imao ni sreće, jer je nekoliko mečeva Partizan izgubio u poslednjim sekundama, ali je na neke i sam uticao pogrešnim odlukama u finišu. Tako je Božić, umesto da bude upamćen kao igračka legenda i čovek koji je sa trakom na ramenu vodio ekipu na Fajnal foru Evrolige 2010 i osvojio pet titula regionalnog šampiona, kod navijača crno-belih ostao u sećanju kao neko ko je imao katastrofalan skor u ABA ligi, šest pobeda i čak 12 poraza. Valja podsetiti ipak da je Božić seo na klupu posle velikog egzodusa iz Partizana, jer su ekipu na kraju prethodne sezone napustili Nikola Milutinov, Milan Mačvan, Saša Pavlović i Dragan Milosavljević, a zamene nisu bile ni blizu adekvatne. Božić se posle otkaza u Partizanu posvetio radu u Americi, radi u Ostinu, filijali San Antonio Sparsa, gde "peče zanat" pre izvesnog povratka u Evropu, jer je sigurno da Božić može da postane kvalitetan trener.

Iako je duže trajao od Božića na klupi crno-belih i čak osvojio jedan trofej, Nenad Čanak takođe nije uspeo da se snađe najbolje na klupi Partizana, mada ima i nekoliko olakšavajućih okolnosti. Za razliku od Božića, Čanak je sezonu pre dolaska u Partizan imao prvi samostalan posao, vodio je subotički Spartak, pa je ipak imao malo iskustva. Čanak je na na klupu crno-belih seo usred sezone, 14. decembra 2017. godine, umesto Miroslava Mute Nikolića, a samo dva meseca kasnije je uspeo da osvoji Kup Radivoja Koraća, pobedom nad favorizovanom Crvenom zvezdom u finalu (81:75). Nije međutim Čanak, uspeo da nadoknadi minus koji mu je ostavio Muta, pa je Partizan izostao iz plej-ofa ABA lige, drugi put u prethodnoj deceniji. Dobio je Čanak ipak šansu da vodi ekipu i u sezoni 2018/19, ali nije uspeo da potraje dugo. Dva poraza u prva četiri kola ABA ige koštali su Čanka otkaza, a na njegovo mesto seo je Andrea Trinkijeri. Mora se istaći da ni Čanak, kao ni Božić, nije imao dovoljno kvalitetan tim da bi mogao ozbiljnije da parira Crvenoj zvezdi. Čanak je posle Partizana preuzeo Lietkabelis i sasvim solidno vodi litvanski klub.

Baš posle odlaska Andrea Trinkijerija, šansu je u Partizanu ponovo dobio mladi i nedovoljno iskusan stručnjak, ali istorija se ipak ponovila. Vlado Šćepanović je prvi samostalan posao imao kad je vodio Budućnost kratko 2016. godine, ali se nije proslavio. Zatim je pekao zanat uz Andreu Trinkijerija, prvo u Broseu, a zatim i u Partizanu. Ipak, tri godine saradnje sa Italijanom, nisu bile dovoljne da Šćepanović stekne dovoljno iskustva da bi samostalno mogao da vodi veliki klub kakav je Partizan. Za razliku od Božića, koji je dobio potpuno novu ekipu posle velikog egzodusa najboljih igrača, Šćepanović je od Trinkijerija nasledio sastav u kom je ostao kostur tima iz prethodne sezone, ali to nije mnogo pomoglo. Poraz od Huventuda u Španiji, u kom je Partizan prokockao 15 poena prednosti, odmah je pokazao koliko neiskustva u samostalnom vođenju ekipe ima Šćepanović. Na to su se nadovezali porazi u ABA ligi, i to veoma bolni, pa je bilo jasno da je prerani rastanak Partizana i Šćepanovića neminovan.

Za više sportskih informacija, zapratite našu Fejsbuk stranicu.