Najveći san svakog fudbalera je da osvoji najvažniji trofej u fudbalu, onaj što na svake četri godine izazove fudbalsku groznicu zbog kojeg dva meseca nema bitnije teme!

Tako su Svetska prvenstva ili Mondijali od igrača pravile gubitnike, pobednike i legende. 

Ipak, ovo nije priča o njima, već o onima koji su imali minimalan uticaj u osvajanju "Zlatne boginje"! 

Hajnc Kvjatkovski, Zapadna Nemačka 1954.

Počećemo od golmana Borusije Dortmund koji u tom klub uživa u statusu legende, pošto je odigrao za "milionere" više od 300 utakmica!

Ipak, i ovako dobar golman može biti na listi, pošto je za svoju reprezentaciju branio na samo jednoj utakmici!

Zapadna Nemačke je 1954. godine na Svetskom prvenstvu u Švajcarskoj bila primorana da koristi svog trećeg golmana i to na utakmici sa Mađarima koja je u to vreme bila zaista velesila u fudbalu..

Kako je Toni Turek loše branio protiv Turaka, a Hajnc Kubeš je doživeo povredu na treningu, Kvjatkovski je bio jedina opcija. Tada su Mađari odlučili da ga počaste sa osam golova u mreži, a Nemci su postigli svega tri pogotka!

Posle ovog meča Kvjatkovski više nije branio na turniru, a Nemci su uspeli da osvoje ovo takmičenje i to upravo protiv Mađara!

Stefan Givarš - Bernar Diomed, Francuska 1998.

Ovaj dvojac je osvojio Svetsko prvenstvo sa Francuskom koja je bila domaćin ovog takmičenja.

Nekadašnji fudbaler Njukasla, Stefan Givarš je imao žestoku konkurenciju u svojoj reprezentaciji, ali je imao dve veoma dobre sezone u Ligi 1 sa Renom i Okserom, što je bilo dovoljno da dobije poziv.

Pored Trezegea, Anrija i Kristofa Dugarija, on je imao tu privilegiju da nosi broj devet na svom dresu! U njegovu odbranu bio je najbolji strelac francuskog prvenstva dve sezone zaredom, a 1997/98 je osvojio i nagradu za najboljeg strelca UEFA kupa! Za Francusku je nastupao 14 puta, postigao je svega jedan gol, a na Mondijalu je igrao pet puta, od toga može da se pohvali da je igrao polufinale i finale ovog turnira!

Nakon osvajanja Svetskog prvenstva prešao je u Njukasl, da bi posle postao najgori napadač u istoriji Premijer lige.

Mnogi bi rekli da je njegov klupski kolega iz Oksera bio još gori. Pod komandom Gaj Roksa, osvojio je ligu i kup 1996. godine, ali sa impresivnim partijama nije nastavio u drugim klubovima.

Prvi put je nastupao za Francusku 1998. godine na prijateljskom meču, a upisao je još 7 utakmica za "pevce". Na Svetskom prvenstvu je odigrao tri utakmice, a sve su bile u grupnoj fazi, uključujući i poraz od Paragvaja.

Nakon tog takmičenja više nijednom nije obukao dres trikolora, a 2000. godine je u transferu vrednom 3 miliona funti prešao u Liverpul u kom je odigrao svega pet utakmica! 

Feliks, Brazil 1970. godina 

Mnogi bi rekli da je ova generacija Brazila jedna od najboljih reprezentacija koja je učestvovala na Svetskom prvenstvu.

Igrali su brz i napadački fudbal, a bili su predvođeni jednim od najboljih fudbalera ikada, legendarnim Peleom!

Ipak, i "karaoke" su tada imale problema u timu, na neku ruku bi se moglo napraviti poređenje sa Liverpulom. Njima je najgori igrač bio golman, baš kao i "redsima" koji su upravo zbog tih igrača ispadali iz Lige šampiona (Karijus i Adrian).

Na golu Brazilaca je tada bio Feliks Mieli Venerando koji je prema rečima štopera Arsenala, Bobi Vilsona "najnesposobniji golman koji je osvojio Svetsko prvenstvo".

"On je rođen srećan da igra na strani da kad on pusti tri gola u svojoj mreži, da njegovi talentovani saigrači do kraja postignu četri!" - nadovezao se Vilson!

Feliks je imao velikih problema sa pozicioniranjem, a mnogi navijači iz Brazila su ga proglasili najslabijom karikom.

Za Brazil je odigrao 39 utakmica, a nakon osvajanja Mondijala 1970. godine više nije oblačio dres svoje zemlje!

Kleberson - Roke Junior - De Souza - Luizao, Brazil 2002.

Četri člana iz iste fudbalske generacije reprezentacije Brazila, ova zemlja može da se pohvali kako ima neke od najgorih fudbalera koji su osvajali "Zlatnu boginju". 

Razlog za to može ležati u tome da su Brazilci te 2002. godine imali paklen sastav predvođenim Rivaldom, Ronaldinjom i Ronaldom!

Za ovog prvog fudbalera, Klebersona, su mnogi čuli jer je 2003. godine trebao da bude zamena za Huan Sebastiona Verona u Mančester junajtedu.

Tada je na "Old Traford" stigao sa Portugalcem, Kristijanom Ronaldo, otuda i fotografija sa njim i ser Aleksom Fergusonom! Za razliku od ostalih igrača na ovoj listi, Kleberson je bio starter jednom kad je počela eliminaciona faza, meč sa Engleskom. Nakon neuspele dve godine u Junajtedu, odlazi u Bešiktaš gde je odigrao 40 utakmica, a posle te priče vraća se u domovinu gde mu se gubi trag sa evropske fudbalske karte. Za Brazil je odigrao 32 utakmice i postigao dva gola.

Slična priča kao kod Klebersona, ali je ovaj osvojio i Ligu šampiona pored titule Svetskog prvenstva. Nakon osvajanja Mondijala u Japanu i Južnoj Koreji, Roke Junior je bio igrač Milana gde je za četri godine odigrao 44 utakmica bez ijednog pogotka. Igrao je za Leeds 2002. godine, gde je bio na pozajmici, a veoma brzo se vratio u Italiju. Pokušao je da oživi svoju karijeru u nemačkoj, ali mu to nije pošlo za nogom, nakon kratke avanture u Kataru, Roke se vratio u svoju domovinu. Za Brazil je odigrao 48 utakmica i postigao dva gola!

Dženilson Anhelo de Souza, poznatiji kao "Junior" je davno zaboravljena ličnost, a igrao je u Parmi i Seriji A kada je dobio poziv od selekcije Brazila!

On je postigao i jedan gol na Mondijalu i to protiv Kosta Rike kada je dao poslednji pogodak za konačnih 5:2. To je bio i jedini njegov gol za Brazil na 22 nastupa. Na njegovoj poziciji je igrao neprikosnoveni Roberto Karlos. 

Poslednji član neslavne četvorke je Luiz Bombonato Guolart ili skraćeno Luizao, a ako nikad niste čuli za njega to je sasvim opravdano. Luizao je igrao na poziciji napadača, a u brazilskom timu je tada bilo sjajnih napadača, te je sasvim realno da je odigrao samo 61 minut na ovom takmičenju. 

I pored toga što se nije naigra, Herta iz Berlina je videla nešto u njemu te je proveo dve sezone u Bundesligi. Postigao je četri gola u Nemačkoj i vratio se u Brazil. Za svoju zemlju je postigao 2 gola na 12 utakmica!

Njima bi mogao da se pridruži još jedan član ove generacije, Anderson Polga.

Simeone Barone, Italija 2006. 

Apsolutni pobednik u ovom takmičenju je nekadašnji fudbaler Torina, Kijeva, Palerma, Parme i drugih italijanskih klubova, Simeone Barone!

Kad bi rekao da zna da igra fudbal, vi biste mu odgovorili da baroniše, iako nije imao nikakvu prednost u odnosu na protivnike, može se reći da je bio mnogostran, to jest da nijednu veštinu nije usavršio, ali da je bio okej u svim ostalima, što mu je omogućilo da pokriva sve pozicije u timu. Dva puta je zaigra na Svetskom prvenstvu u Nemačkoj 2006. godine, oba puta je sa klupe ušao. Nakon Mondijala više nije oblačio dres Italije.

Za svoju zemlju je odigrao 16 utakmica, a njegovo mesto u Palermu je tada zauzeo Mark Brešano. Nema nijedan klupski trofej.

Za ove najgore fudbalere nije bilo mesta na ovoj listi, iako definitvno zaslužuju: Anderson Polga, Škodran Mustafi, Aldo Donati, Marinjo, Klauidijo Borgi...