Navijači Crvene zvezde, ali i generalno svi košarkaški zaljubljenici u Srbiji sigurno se sećaju Mine Pavlović, lepe novinarke koja je svojoj pojavom ostavljala bez teksta gledaoce u hali kad god bi crveno-beli igrali neku utakmicu. Već neko vreme Srpkinja živi i radi u Čikagu, ali ljubav prema rodnoj zemlji i voljenom klubu nikada nije prestala, niti će ikada prestati.
Mina je za "Alo!" govorila o dosadašnjoj Zvezdinoj sezoni, povratku Dejana Radonjića kojem se posebno obradovala. Otkrila nam je kako izgleda život "preko bare", kako je zbog Zlatana Ibrahimovića ostala bez legitimacije, kao i kada će se vratiti u Srbiju.
Sigurno da pratiš Zvezdu, kako bi sumirala dosadašnji deo sezone?
- Čini se da se neke kockice nisu poklopile da bi se ostvarili bolji rezultati, kako je to često važno u životu. Neosporna je bila želja trenera Saše Obradovića, žao mi je sto je otišao na ovakav način, ali nedostaje još nekoliko pobeda u Evroligi za klub kao što je Zvezda. Možda je trebalo pokazati više strpljenja, a možda sa Zvezdom nema takvog luksuza. Očigledno je falilo nešto u igri, ali se nadam da će trener Radonjić to ubrzo ispraviti.
Kada smo već kod Dejana Radonjića, šta očekuješ od njega na klupi i koliko si se obradovala njegovom povratku?
- Mnogo sam se obradovala jer trener Radonjić na tom mestu vraća misli u neke prošle, uspešne dane. Jedno je moja navijački ostrašćena želja, a drugo je realnost. Da je početak sezone i da je tim sastavljao "novi" trener bilo bi lakše da pričamo, ovako se sve dešava u momentu kada je igrače dovodio i birao neko drugi i kada su neki mečevi već izgubljeni. Dobro je što je u klubu veliki broj domaćih igrača kojima je poznat rad trenera Radonjića, i verujem da će i ove sezone, do kraja, izvući maksimum, u kombinaciji sa strancima. Što bi rekao trener Radonjić: “Daćemo naš maksimum, pa ćemo videti za šta je to dovoljno”. To sam od njega cula toliko puta, da mi je već postalo životna mantra.
U karijeri si odradila mnogo intervjua, od Zlatana Ibrahimovića do Milana Laneta Gutovića, kog sagovornika ili sagovornicu ćeš zauvek pamtiti?
- Sa 19 godina, kada sam tek počela da se bavim novinarstvom, radila sam oproštajnu utakmicu Siniše Mihajlovića u Novom Sadu. Tada sam osim njega intervjuisala braću Inzagi i čuvenog Adrijana, što je za mene tada bilo ravno naučnoj fantastici. Dobila sam tada znojavi dres od Adrijana koji nikada nisam dala da se opere. Tada sam još sve gledala navijački, kao početnik, ali je Mihajlović bio neko zbog koga sam zavolela fudbal još kao klinka, tako da je to svakako i danas za mene jedna od najznačajnijih momenata. Posle je to bio intervju sa Željkom Obradovićem u Istanbulu, Dimitriosom Itudisom i nedavnom sa Ibrahimovićem. Zbog tog intevjua sa Ibrahimovićem, Čikago fajer mi je oduzeo novinarsku akreditaciju do kraja te sezone, ali nisam zažalila. Miško Ražnatovic je odličan sagovornik, dodala bih još i Nikolu Jokića i Bastijana Švajnštajgera.
Kako izgleda život u Americi tokom pandemije?
- Sve zavisi od države do države. Često sam na Floridi i tu je situacija dosta opuštenija nego u Ilinoisu, gde živim. U Čikagu ne dozvoljavaju da u prodavnicu uđete bez maske, dok u Majamiju ni ne primete ako je ne nosite. Generalno, Amerikanci nisu navikli na ovakvo stanje i ljudi su u panici. Čikago je drugačiji sada, nema ljudi na ulicama, restorani su zatvoreni, mnogi su ostali bez posla, ali su na federalnom nivou obezbeđene pomoći za pojedince, male i velike biznise, tako da se očekuju bolji dani.
Koliko ti zapravo nedostaju Srbija i Zvezda?
- Mnogo! Došla sam ovde kao gotovo formirana ličnost sa skoro 27 godina i sve što sam ikada imala i volela, što mi je značilo, ostalo je u Srbiji. To je moja kuća. I Zvezda je moja kuća, tamo sam upoznala sjajne ljude koji su mi pružili priliku da novinarstvo radim na jedan poseban način, da spojim ljubav prema klubu za koji od malena navijam, sa svojom profesijom, i da se kroz to izgrađujem. Nikada ne bih želela da sam došla ranije u Ameriku i da sam morala da propustim te godine u Zvezdi, to se jednom u životu dešava.
Kada bi u kratkim crtama morala da izabereš pet stvari razgola zašto Srbija, odnosno zašto Amerika šta bi to bilo?
- Srbija zbog porodice i prijatelja, jedinstvenosti, osećaja da sam kod kuce, na svome, Beograda i Zvezde.
Amerika zbog bezbroj mogućnosti, napretka, prihvatanja različitosti, osamostaljivanja i Čikaga.
Ako bi morala da izdvojiš jednog košarkaša Zvezde sa kojim si imala najbolju saradnju, ko bi to bio?
- Teško je izdvojiti jednog pošto sam sa mnogima imala super saradnju. Hemija tih sezona bila je fenomenalna, praćena sjajnim rezultatima i onda je ceo posao bilo lakši. Sa Lukom Mitrovićem sam uvek imala super saradnju, Brankom Lazićem i Markom Simonovicem. Sada mi je žao što je Gudurić otišao iz NBA jer smo u Zvezdi lepo sarađivali, pa sam se nadala da ćemo i ovde. Od stranaca mi je najbolji bio Čarls Dženkins jer se brzo uklopio i prihvatio naš sistem, ali ako bih baš morala da izdvojim jednog, to bi bio Boban Marjanović. Zbog svoje duhovitosti i domišljatosti uvek je lako raditi s njim i od neke obične priče napraviti zanimljivu. Vrlo je zahvalan sagovrnik. Osim toga, moj prvi dolazak i Ameriku podrazumevao je upravo intervju sa Bobijem u Mičigenu, što mi je na neki način bila prekretnica u životu.
Da li možda navijači Zvezde imaju čemu da se nadaju po pitanju tvog povratka?
- Doslovno sanjam momenat dolaska u halu na neku utakmicu, volela bih da to bude neki derbi kada je Zvezda domaćin, da gledam uživo i osetim ponovo tu atmosferu. Sada to nije izvodljivo, ali kada dođem u Beograd to će biti jedna od prvih stvari koje ću uraditi. Priče da su Zvezdini mečevi nesto posebno nisu legende, ovde sam se brzo uverila u to, jednostavno atmosfera kod nas je neobjašnjiva, to mora da se doživi.
Kako ćeš provesti predstojeće novogodišnje i božićne praznike?
- Biću u Majamiju na Floridi tri nedelje, od katoličkog Božica do sredine januara. Mnogi iz Čikaga su došli ovde za praznike, tako da uvek ima nekog društva. Trudim se i da budem produktivna i da odmorim.
Za više sportskih informacija, zapratite našu Fejsbuk stranicu.
Komentari (0)