Sin Željka Rebrače, dvadesetdvogodišnji Filip je student univerziteta Severna Dakota Fajting Hoks, a odličnim partijama u elitnoj NCAA diviziji u sezoni 2019/20 skrenuo je pažnju na sebe.
Otkrio je zašto se nije zadržavao u svojoj zemlji:
"U Partizanu je bila velika konkurencija i u tom periodu nisam bio dovoljno dobar da se proguram na treninzima ili utakmicama kako bih dobio značajniju ulogu. Otišao sam u manji klub, prvo u Fleš, kasnije i u OKK Zvezda. To sam odlučio kako bih mogao više da se razvijem kao igrač. Mislim da je to bila dobra odluka." - rekao je Filip koji je potom rekao kakav uticaj prezime Rebrača ima u košarkaškom svetu:
"Malo se ljudi ovde seća Željka iz igračkih dana, ali kad gledam svoje mečeve kako bih analizirao šta je bilo dobro, a šta ne, komentatori redovno podsete gledaoce čiji sam sin i gde je tata igrao. Znaju ko mi je otac. Nije baš najlakše prezivati se Rebrača, pošto znam šta mi je sve otac postigao. Stvarno je imao vrhunsku karijeru i naravno da ciljam ka tome, ako je moguće i bolji da budem od njega. Cilj mi je da budem najbolji što mogu i iz te perspektive gledam na svoj put. Pritisak jeste veliki, ali ne fokusiram se na to."
Saveti oca su neizostavni:
"Pričamo bukvalno svaki dan, pogotovo posle utakmica. Pokušavam da ga slušam što više, ali odluke donosim i bez njegovih sugestija. Ukoliko bih samo njega slušao ne bih bio u situaciji da pravim svoju priču. Opet, stvarno bi bilo naivno da ga ne slušam jer znam kroz šta je sve prošao i kakvu karijeru je imao. Bilo bi šteta da tvrdoglavo guram po svome i da ne 'upijam' njegove dobronamerne savete. Igram 'peticu', ali današnja košarka je drugačija. Kada bih igrao profesionalno mislim da ne bih bio klasičan centar. Istina je da imam slične atletske sposobnosti kao tata iz igračkih dana. Ipak, mislim da sam ja malo drugačiji profil igrača, više volim da šutnem i više igram licem ka košu. To su najveće razlike. Jedostavno, niži sam i moram da igram više licem ka košu." - rekao je Filip Rebreča u intervjuu za "Sportklub".
Smatra da bi pobedio svog oca kad bi obojica imali 22 godine:
"Video sam neke slike kada je imao 22 godine. Nije baš bio najjači. On sa 22 i ja sa 22 godine - mislim da bih mogao da ga dobijem jedan na jedan."
Pored oca, ovo su mu košarkaški uzori:
"Dejan Bodiroga. On mi je bio favorit. Njegove veštine su bile fenomenalne. Imao je nešto neverovatno u sebi i uvek mi je bilo interesantno da gledam njegove klipove. Od inostranih igrača na prvom mestu je Kobi Brajant, a onda Dirk Novicki. Nemac je bio specifičan kada se pojavio, sa 211 santimetara odlično je šutirao i to je bilo veliko osveženje. Njih trojicu najviše sam gledao" - zaključio je Filip.
Komentari (0)