Ovu bitku Srbija ne sme da izgubi - jer izgubiće sebe! Nije ovde reč o mitu, zavetu, il’ amanetu, već suštini one izvikane o „najskupljoj srpskoj reči“, jer KiM to jeste upravo zbog onoga što Albanci nemaju i ne mogu da prežale, ali se svojski trude da krivotvore - koren!

Dublji, jezgrovitiji i jači od srpskog, a naši koreni su upravo temelji manastira, crkava, vekovnih groblja, sve i da su spaljeni i zatravljeni nad zemljom, pod zemljom im ne mogu ništa!
Osim ako Kosovo ne postane članica Uneska i sve što Srbiju čini državom, živom istorijom, izvorom žive vode, ne zaštite kao kulturno-istorijsko nasleđe nekakve republike Kosovo!

Svaki kamen, svaku jarugu, svaku vrtaču Kosova i Metohije znam, prošao sam ih i nema baš ničega albanskog što bi ih doveka utemeljilo i raskorenilo Srbe, pa ni predivna Sinan-pašina džamija u Prizrenu, jer čitava je sazdana od kamena oskrnavljene i satrte manastirske crkve Svetih arhangela!

Hoće Visoke Dečane, Pećku patrijaršiju, Gračanicu, Zočište, Devič, Banjsku, Sokolicu, Lazaricu, Gorioč, Duboki potok... Još stotine crkava vekovima starijih od njihove mržnje, hoće i onu divnu goransku bogomolju u selu Mlike... Zato Srbija ne sme da izgubi ovu bitku, jer uzalud i ekonomski, privredni, svakojaki oporavak ako izgubiš suštinu! Za svakog Srbina i Goranca, kosmetske bogomolje su pupčanici, bez razlike da li su verujući ili ne! Ako se ova bitka izgubi - izgubljena je i Srbija, doveka, verujte!