Mnogo je socijalnih i društvenih razloga što je tako, a nekad ima i onih možda ne tako krupnih, ali složićete se, gubitak i jednog jedinog života je ogroman i nenadoknadiv.


Protekli vikend, prvi u avgustu, u zadnje vreme je značajan po crnim vestima sa drumova. Prema statistici iz jedne od prethodnih godina na našim drumovima godišnje pogine oko 700 osoba. Dakle, ako nastavimo ovim ritmom do te 2050. godine, drumovi će nam progutati još 25.000 ljudi.


Ceo jedan gradić biće zbrisan zbog nesavesnih vozača koji kršeći propise ugrožavaju i sebe i druge. Dolazeći Ibarskom magistralom u Beograd, juče ujutro sam blizu Ljiga prošao pored tri slupana automobila. Razlog nesreće očigledno je bilo nepravilno preticanje. Ostala mi je u glavi slika majke sa malim detetom u naručju koja je izašla iz jednog od tih vozila. Pa ljudi, zar je zaista toliko bitno da li ćete stići na more sat ili dva ranije? Koliko košta vaše vreme preračunato u tuđe živote? Zar zaista vredi ugašenih domova nekih drugih ljudi?


Možda vam je ova priča dosadna, sigurno ste je čuli hiljadu puta, ali nema druge. Nikad nije dovoljno pažnje i opreza da biste sačuvali druge i sebe. Naravno, u tom poslu najveći doprinos treba da da država, kako pooštravanjem zakona, tako i unapređenjem infrastrukture. Srbija je zemlja čijim drumovima u ovo doba godine vozi i mnogo stranaca, što je takođe nezaobilazni faktor u ovoj priči. Sigurno je da svi moramo biti samo na jednom zadatku, a to je da žrtve svedemo na minimum.