Svakog jutra kada se pogleda u ogledalo seti se dana koji je samo čudom preživeo, na to ga podsećaju brojni ožiljci koje ima na telu.

Sumiteri je imao samo 16 godina kada su Amerikanci bacili bombu na Nagasaki. Bio je srećan tinejdžer koji je vozio svoj bicikl kada ga je snažna detonacija odbacila i gotovo raznela u parčiće.

Ni danas, sedam decenija kasnije Sumiteri ne može da ispravi svoju levu ruku, a njegova supruga svakog jutra maže kremu po ožiljcima koji i dan danas peku.

Velike muke mu stvara i to sto su mu tri rebra istrulila od radijacije, i sada, sa godinama, zbog toga oseća sve veće tegobe.

Kobnog dana tog letnjeg raspusta oko podneva, Sumiteri je biciklom raznosio poštu, kada je bomba pala na kilometar od mesta gde se nalazio. Jačine detonacije ga je bukvalno oduvala.

- Pogledao sam u levu ruku i moja koža je visila, kao odrana, kao da se topi. Osetio sam nesto čudno na leđima, mislio sam da mi je pocepana majica. Pipnuo sam leđa, na ruci mi je ostala crna, ljigava tečnost, seća se Taniguči.

 


Ovaj Japanac je nakon toga proveo dve godine u bolnici, ležeći samo na stomaku, jer kožu na leđima nije imao.
Kaže da su ga lekari nekoliko puta otpisali i da je čuo sestre na ivici svesti kako tvrde da je mrtav.
- Šaputale su u mojoj sobi, pitale su jedna drugu da li dišem, kaže Taniguči koji je 21 mesec ležao nepomičan u krevetu.
Samo tri dana pre Nagasakija, Amerikanci su bacili atomsku bombu na Hirošimu. Tom prilikom ubijeno je više od 220.000 ljudi. Nakon napada na Nagasaki, na grad su iz aviona bacali letke na kojima je pisalo da će baciti još bombi ukoliko Japan ne kapitulira. To su učinili, šest dana kasnije.