Kako objašnjavaju, često se u istoj kapeli zajedno nalaze pokojnici koje treba sahraniti i oni koje kremiraju pa tu dođe do zamene tela.
U Srbiji, samom činu kremiranja tela nikada ne prisustvuje porodica, već samo ljudi čiji je posao da to obave. Razlog za to je što se nikada me spaljuje jedna pokojnik, već se čeka da ih bude više, pa je zbog toga i razmak tzv. ispraćaja umrlog u kapeli i same kremacije i po pet dana, ističu sagovornici "Informera".
- Kada se po spaljivanju tela u pećnici uzima pepeo, dešava se da se deo prospe na pod. Čistačice ga ponekad odmah pokupe i dodaju u urnu, ali nekada tu i ostane. Tako da se pri svakom čišćenju pokupi pepeo ko zna kog čoveka ili čak više njih i stavi u jednu urnu - navode pogrebnici.
Prema nihovim rečima propusti pri kremiranju su i te kako mogući jer u Srbiji postoje svega dva krematorijuma, u Beogradu i Novom Sadu, pa se zbog toga dugo čeka na kremaciju. Kako dodaju, u našu zemlju dovode i ljude iz regiona na kremiranje.
- Naravno da je zamena pokojnika odnosno pepela moguća! Pa na Novom groblju u Beogradu iz iste kapele iznose kovčege za sahranjivanje i kovčege u kojima su tela za kremaciju. Nije čudno da zamene tela. Kremiranje je i sve popularnie pa se tamo radi kao na traci, otkriva jedan privatni pogrebnik iz Beograda.
Komentari (4)