Pre 12 godina, u Goraždevcu, kod Peći, na Kosovu i Metohiji, iz automatske puške ubijena su deca Ivan Jovović i Pantelija Dakić dok su se kupali u reci Bistrici, a njihovi drugovi Bogdan Bukumirić (14), Marko Bogićević (12), Dragana Srbljak (13) i Đorde Ugrenović (20) tada su teško ranjeni. Niko nije odgovarao, a tužilac Kancelarije specijalnog tužilastva Kosova zatvorio je 2010. godine ovaj slučaj jer, kako je tada saopšteno iz Euleksa, istraga policije nije dovela ni do kakvih rezultata ili mogućih osumnjičenih.


Te dece nema više i kada bismo istoriju sveli na onu ličnu, da li ima osobe koja bi mogla da poveruje da bi njihovi roditelji pričali o slavnim bitkama i pobedama? Ili bi samo ćutke sedeli, pogledima uprtim u grobove, trpeli nepravdu i hladnoću pobednika i pobeđenih, ko god da su oni. Teško da oni mogu podići pogled, jer svako bi za njih bio krvnik koji je doveo do toga da oni ostanu bez svoje krvi i mesa.

 

Svetske politike i njihove institucije su zainteresovane za utvrđivanje istine i pronalaženje krivaca koji oni smatraju krivim. Ta gramziva politika i njene produžene ruke koje grabe moć i novac su zapravo krvavo zlo odgovorno za pakao na zemlji. Oni procenjuju da li će Oliver Ivanović sedeti u pritvoru, oni odlučuju da ni posle 12 godina ne budu proneđene ubice dece u Goraždevcu, te ruke odlučuju da li će biti ponovo rata, da li će neko živeti ili umreti. To sve rade radi svog prljavog interesa i ljubavi prema novcu i moći, samog centra zla. Nama ostaje da zurimo u pod ili u nebo!