- Već duže od decenije bavim se političkim komunikacijama i poželeo sam da sva iskustva i zapažanja do kojih sam došao pretočim u knjigu. Centralna tema knjige, baš kao što joj naslov govori, jeste kako se političari prodaju biračima. Koje tehnike koriste kako bi se što bolje predstavili, šta su radili uspešno, a šta ne i zašto to rade. Pokušao sam kao profesionalac da sagledam političare u Srbiji: kako komuniciraju, šta govore, koje su im strategije, ako ih uopšte imaju, kakve efekte njihovi postupci imaju na biračko telo... Period od 2000. godine do danas izuzetno je turbulentan i mnogo je događaja ostalo iza nas, a zaboravljeni su ili potisnuti novim. Zato „PRodaja političara“ nije čisto stručna knjiga – ona je zbirka analiza, istorijskih činjenica i ličnih zapažanja.
- Ko je sve „obrađen“ u knjizi i po kom kriterijumu ste birali junake?
- Kriterijum je izborni rezultat: strategije onih lidera čije su stranke na parlamentarnim izborima pravile više od 10 posto detaljno su opisane. U tu grupu spadaju Aleksandar Vučić, Bojan Pajtić, Boris Tadić, Vojislav Koštunica, Vojislav Šešelj, Ivica Dačić, Mlađan Dinkić i Tomislav Nikolić i njihov rad i komunikacije od 2000. do danas sistematično su analizirani. U nešto kraćim crtama analizirao sam i one koji su dugo na političkoj sceni, ali u 21. veku nisu ostvarili 10 posto na parlamentarnim izborima – Bogoljuba Karića, Vuka Draškovića i Čedomira Jovanovića, kao i lokalne i regionalne lidere – Velju Ilića, Verka Stevanovića, Dragana Markovića Palmu, Nenada Čanka i Rasima Ljajića.
- Kako deluju naši političari? Imaju li oni jasne strategije ili ne?
- Neki imaju, neki nemaju. Neki su potpuno konzistentni u svojim strategijama i samo dodaju nove elemente ili prilagođavaju strategiju trenutku, dok drugi apsolutno nemaju dugoročnu strategiju. Ipak, uočava se pravilnost: samo oni koji su spremni da uče na greškama, što sopstvenim, što svojih prethodnika, imaju ozbiljnu šansu za uspeh i dugo trajanje na političkoj sceni. Svako ko nije izvukao pouke iz prošlosti – i sam je postao prošlost. Odnosno pluskvamperfekat, kako rado kaže Ivica Dačić.
- Upoznali ste se ili direktno radili sa većinom protagonista vaše knjige. Da li ste se vodili vašim simpatijama i ličnim impresijama?
- Struka je apsolutno imala prednost u odnosu na lične afinitete, ali sam dodao i neka sopstvena zapažanja i spoznaje do kojih sam došao. Trudio sam se, nadam se i uspeo, da najobjektivnije moguće analiziram kako postupaju i komuniciraju i zašto rade to što rade. Koliko sam uspeo u tome, neka sude čitaoci polovinom septembra, kada „PRodaja političara“ postane dostupna svima.
Tijanić prorekao Tomino neverstvo
- „PRodaja političara“ obiluje i detaljima koji do sada nisu bili poznati široj javnosti. Na primer, nije bilo poznato da je Ivica Dačić 2012. uveo Dinkića i URS u koaliciju sa SNS-om, te da su u pregovorima oko koalicije SPS i URS tada nastupali praktično u bloku. Nije bilo poznato ni da je Aleksandar Tijanić još početkom 2004. prorekao da će se Tomislav Nikolić lišiti Šešeljevog uticaja. Kuriozitet je i da je Aleksandar Vulin bio prvi funkcioner do tada vladajuće koalicije koji je priznao poraz Slobodana Miloševića na izborima. Detaljno sam pisao i o dogovorima Tadića i Koštunice, kao i o uticajima raznih domaćih krugova i centara na političke odluke...
Komentari (0)