U toplim kabinetima, daleko od očiju javnosti, kreatori proleća u arapskim zemljama danas valjda shvataju šta su uradili. Rušili su diktatore i izvozili demokratiju na tone da bi od relativno stabilnih zemalja napravili gnezda najvećeg terorističkog zla na ovoj planeti.


Danas je to zlo toliko ojačalo da milioni nesrećnika pokušavaju da se spasu bekstvom preko Sredozemlja u taj vrli zapadni svet. I onda paradoks, ti šampioni demokratije, poput Britanaca, glavnih saveznika SAD, danas ih na najokrutnije načine sprečavaju da prođu kroz tunel ispod Lamanša. Zidaju ograde od bodljikave žice kakve u Evropi nisu viđene od vremena Hladnog rata.


Zamisao im je da kolone nesrećnika drže što dalje od svojih granica kako njihove privrede i lagodan život njihovih građana ničim ne bi bili narušeni. Probleme sa izbeglicama najlakše je ostaviti zemljama po obodu EU kakva je Srbija. Oni su čak spremni da nam možda i neki milion evra daju samo kako bi mi preuzeli problem čiji uzročnici nismo mi, već upravo oni.


Videćemo šta će biti, ali mislim da izbeglice iz Sirije, Iraka, Avganistana i ostale treba dočekati sa hlebom i čašom mleka za njihovu decu, pomoći im da se okrepe i da nastave svoj put prema zapadnoj Evropi. Za sve ostalo, treba da se pobrinu oni koji su sve ovo i zamesili. Plašim se samo da će ponovo veliki odlučivati i u naše ime, a to nam je retko dobra donelo.