Dvosoban stan, stanarina 1.700 evra, 17 muškaraca. To je Berlin kakav je doživeo Dimitru Cubilijas. Rođak mu je govorio da ima posla i da može dobro da se zaradi. Tako je krenuo na put, 1.500 kilometara... Na početku se sve činilo podnošljivo. Ovaj 36-godišnjak je nosio džakove cementa ili parket na gradilištu berlinskog trgovačkog centra i prvih nedelja je redovno primao nadnicu, pet-šest evra na sat. A onda se nadnica više nije plaćala redovno, da bi na kraju i on i tridesetak njegovih drugova iz Rumunije potpuno ostali bez plate. Obećali su mu i ugovor o radu, ali od toga nije bilo ništa.


Dominik Džon je sindikalac i tvrdi da je to tipičan slučaj sistematskog izrabljivanja u Nemačkoj. Naročito su pogođeni radnici s istoka Evrope jer razne sumnjive agencije za zapošljavanje iskorišćavaju činjenicu da malo ko od njih zna nemački, a još manje pravne propise i svoja prava.


„Povrh toga, ugovor o radu se često povezuje s ugovorom o smeštaju. Ako se, dakle, radnik razboli ili više ne želi da radi pod takvim okolnostima, preti mu da postane beskućnik.“ To je onda dvostruka zavisnost, iz koje retko ko ume da se izvuče.


Tako je bilo i s većinom kolega Dimitrua Cubilijasa. Kad su prestali da primaju nadnicu, s poslednjim parama kupili su kartu za domovinu i vratili se praznih džepova. Sindikat Unija slobodnih radnika (FAU) uključio se i sedam slučajeva takvog izrabljivanja izveo pred berlinski sud za radno pravo: ovog meseca trojica Rumuna su dobila procese. Jedan od njih je Nikolae Molkoasa, metalski radnik, koji je zahtevao svojih zarađenih 1.200 evra. Ali on nije bio prisutan prilikom objavljivanja presude: utvrđeno je da nema boravište u Nemačkoj i morao je da se vrati u Rumuniju.

 

Sertifikat „Pošten rad“

Agencija za osnovna ljudska prava Evropske unije (FRA) upozorava da nisu pogođeni samo građani s istoka Evrope - najgore prolaze radnici iz trećih zemalja i koji rade širom Evropske unije. Takvih „robova“ ima u čitavom nizu sektora i pogotovo tamo gde nisu zajedno s „običnim“ kolegama na poslu. U Nemačkoj je to slučaj u građevini, ali i u industriji prerade mesa, gde su ponegde čitave smene u rukama „stranaca“, a i kod nege starijih i bolesnih ima mnoštvo neozbiljnih „posrednika“. Kako uopšte zaustaviti takvo iskorišćavanje? U agenciji Evropske unije razmišljaju čak o izdavanju sertifikata „Fair Work“ - „Pošten rad“.