Ilić je zaronio sa Nemanjom Nikitovićem (42) i Aleksandrom Jovanovićem (31). Navodno su želeli da obore rekord u zaronu od 89 metara. Sumnja se da su sva trojica prijatelja zapala u “narkotično delovanje azota”, stanje slično alkoholnom pijanstvu, ali su njih dvojica uspeli da izrone. U jezeru Zaovine ostao je Ilić.

 

Prijatelji: Život posvetio letenju

Petar Vojinović, glavni i odgovorni urednik portala “tango six”, istakao je za “Alo!” da je Nebojša bio izuzetan dečko, spreman da pomogne svakome. - Veoma sam pogođen ovom vešću, još se nadam da nije istina. Poznavao sam ga veoma dobro. Zajedno smo učili da letimo u pilotskoj akademiji u Vršcu. On dolazi iz vazduhoplovne porodice, otac mu je pilot, a majka stjuardesa. Čitav život je proveo u tom okruženju. Voleo je letenje više od svega i dugo se borio da se zaposli kao pilot u putničkom saobraćaju. To mu nije uspelo u “Jatu”, ali mu je pošlo za rukom u „Viz eru” - kaže za “Alo!” Vojinović. I ostali njegovi prijatelji sa kojima smo razgovarali kažu da je bio divan čovek, uvek vedar i raspoložen. - Svakom je želeo da pomogne, učini, prvi da se nađe nekom u nevolji... Bukvalno, svi smo ga obožavali - rekli su nam njegovi prijatelji sa Aerodroma „Nikola Tesla!“.

- Druga dvojica ronilaca sačekali su nekoliko minuta, ali kako su videli da nema Ilića, stariji, Nemanja Nikitović, rešio je da ponovo zaroni i potraži ga. Kada ga ni on nije pronašao, pozvali su policiju. Njih dvojica su saslušani u policiji nakon ove tragedije. Rekli su da su imali dogovor da zarone sva trojica i da u jezeru budu zajedno na dubini od 75 metara. U jednom trenutku su se razdvojili i od tada više nisu videli Nebojšu. I sami su rekli da veruju da je otišao još dublje, ali se ne zna koliko i zbog čega. Želeli su da zajedno uživaju u rekreativnom ronjenju jer su i sami znali da je jezero Zaovina najdublje u Srbiji, sa oko 120 metara dubine - objašnjava naš sagovornik blizak istrazi.


Nezvanično saznajemo i da su trojica drugova želeli da obore rekord u zaronu od 89 metara, ali su nakon 60 metara dubine upali u narkozu. Pravim čudom, Nemanja i Aleksandar su poslednjim atomima snage uspeli da isplivaju na površinu.


- Koliko znam, momci nisu članovi nijednog kluba, ali su svi prošli obuku za ronjenje i dobili sertifikat. Oni su i ranijih godina ronili na sličnim ili istim terenima ali, eto, sada se dogodila tragedija. Verovatno su sebi postavili pretežak zadatak, ali to nisu bili u stanju da ostvare jer na dubinama većim od 40 metara se ne roni na kiseonik, već na kombinaciju gasa. Mešavine se uglavnom prave od kiseonika, helijuma i azota, a u nekim slučajevima koriste se vodonik, odnosno helijum, i kiseonik ili argon i kiseonik. Takođe, pri većim dubinama je problem i vidljivost i dezorijentacija.

 

Dovoljno je da ukoliko ronite na kiseonik voda uđe u masku ili da vas neka riba udari u glavu i eto problema - priča prijatelj ronilaca koji je želeo da ostane anoniman.
- Ronjenje na velikim dubinama sa kiseonikom vam je kao da neki automobil vozite 300 kilometara na sat u naseljenom mestu. Kada se na to doda umor od prethodnog ronjenja i nemogućnost da se telo dovoljno dekompresuje, ovo je nažalost epilog - objašnjava naš sagovornik.

 

Porodica bez komentara

Reporteri “Alo!” juče su obišli stan u kojem je Nebojša živeo u Beogradu, ali, čuvši o čemu se radi, porodica nije smogla snage da priča s nama.

 

Žandarmi tražili do 80 metara dubine

Kako “Alo!” saznaje, trojica drugova su krajem prošle nedelje došli na jezero, gde su i predhodnih dana ronili, međutim, prilikom ovoga zarona nešto je pošlo po zlu. Kako “Alo!” saznaje, pripadnici MUP-a bili su iznanađeni koliko su loši uslovi za ronjenje i na dubini od oko 80 metara ga nisu našli.