Žena koja je imala najviše političkog uticaja, od čije hrabrosti su neprijatelji klecali, a narod strahovao. Bila je uticajna i u unutrašnjoj i u spoljnoj politici, a čak je i sam car Dušan u jednoj povelji naziva „carica moga carstva“. Izuzetno lepa, stasita, ali i pametna, mudra i odlučna žena.

Verna ljuba Dušanova

Jelenin i Dušanov brak pun ljubavi u jednom momentu je zapao u krizu jer Jelena dugo nije mogla da rodi. Taman kad se Dušan spremao da nađe novu ženu, nakon pet godina braka mu je podarila sina jedinca, budućeg cara Uroša, i ponovo se učvršćuje njihov brak. Uroš je napunio 18 godina kada je Dušan umro, a Jelena se zamonašila kao monahinja Jelisaveta, ali je i tada bila politički aktivna. Njena uloga je bila presudna da Uroš aprila 1357. godine na državnom saboru u Skoplju dobije široku podršku vlastele. Međutim, nakon smrti sina Uroša, izgubila je volju za životom i podvrgla se strogom isposničkom životu. Umrla je 1376. i sahranjena je kraj Dušana, u njegovoj zadužbini, manastiru Sveti arhangeli kod Prizrena

 

Dušan je vrlo često koristio ove njene osobine. S njegovim dopuštenjem, Jelena je neretko, a nekad i presudno, uticala na njegove političke poteze. Tako je njena uloga u proglašenju carstva 1345/46. bila veoma značajna. Mnogi su je se plašili jer je bila prilično netrpeljiva za razliku od Dušana.

Ipak, svi su je poštovali i slušali. Pratila je muža i u ratnim pohodima i na diplomatskim putovanjima. Otkako se udala za Dušana, podsticala ga je na snaženje države jer je Dušan umeo da bude suzdržan, a ona je u potpunosti osećala potencijal srpske države.

U memoarima Jovana Kantakuzina, kasnije vizantijskog cara, zapisano je kako je mudra Jelena bila Dušanov najbolji savetnik. Na sastanku srpskog ratnog saveta, koji je održan u Prištini 1342. godine, većale su 24 velmože, a Jelenine reči bile su presudne. Dušan je tražio od Kantakuzina da mu ustupi pojedine gradove, ali Kantakuzin nije hteo da čini ustupke. Očekivao je da on u njemu vidi cara, ceni ponuđeno prijateljstvo i pruži ruku pomoći. Kada je izgledalo da će pregovori propasti, usred vojnog saveta diže se ženska glava.

„Srbi mogu Kantakuzina da ubiju, uskrate pomoć ili pomognu. Predlažem da se potrudimo da se vrati na presto. Time bismo dobili prijatelja i saveznika kakvog mnogi žele, a od njega treba tražiti da celog života bude Srbima prijatelj i da zakletvom potvrdi da nikad neće tražiti gradove koje Srbi drže“, rekla je tada Jelena. Javljajući se prva za reč, htela je da spreči da neko od velmoža iznese drugačije mišljenje.

Znala je da bi bilo teško vratiti stvari na onaj kolosek koji se njoj činio da je za srpsku stvar najkorisniji - i bila je u pravu. Ostali su prepoznali mudrost u njenom govoru i složili se da nikako drugačije ne treba činiti.

 

Jedina žena na Svetoj gori

Iako je ovo možda najskladniji brak Nemanjića, car Dušan je ipak bračnu sreću skupo platio. On je jedini Nemanjić koji nije proglašen za svetitelja. Smatra se da su dva razloga tome. Način njegovog dolaska na vlast, ubistvom oca, a drugi što se u vreme kuge, zajedno sa suprugom, sklonio na Svetu goru, što je po kaluđerskom mišljenju smrtni greh. Tada im je odgovorio da Jelena nije žena, nego carica.