Slobodan Ž. Marković rođen je 1928. godine u selu Gornji Mušić kod Valjeva. U zavičaju je učio osnovnu školu, a gimnaziju u Beloj Crkvi, Pančevu, Valjevu i Beogradu.

Jugoslovensku književnost i srpskohrvatski jezik, sa svetskom književnošću, diplomirao je 1952. godine na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Radio je u Vršcu kao gimnazijski profesor, a potom je postavljen za republičkog školskog inspektora.
Na Univerzitet u Beogradu izabran je 1956. godine. Prošao je sva univerzitetska zvanja i redovni je profesor Filološkog fakulteta za nove jugoslovenske književnosti.

Bio je, pored ostaloga, prodekan i dekan Filološkog fakulteta u Beogradu i predavač na univerzitetima u Getingenu (Nemačka), Pekingu (Kina), od nas u Beogradu, Nišu i Prištini.

Jedan je od osnivača i dugogodišnji direktor Međunarodnog slavističkog centra Srbije. Bio je više godina predsednik Društva za srpskohrvatski jezik i književnost Srbije i Saveza slavističkih društava Jugoslavije.

Bio je i glavni i odgovorni urednik časopisa "Književnost i jezik“, predsednik Upravnog odbora Zmajevih dečjih igara i višegodišnji glavni urednik časopisa "Detinjstvo“, član Predsedništva Međunarodnog komiteta slavista, potpredsednik i predsednik UNESKO asocijacije radnika na knjizi za decu i stalni naučni savetnik, jedan od osnivača i član Izvršnog odbora Vukove zadužbine, jedan je od osnivača i desetogodišnji predsednik Upravnog odbora Zadužbine "Desanke Maksimović“ i predsednik Kulturno-prosvetne zajednice Srbije.
Za svoj rad dobio više priznanja, među kojima su "Vukova nagrada“, Medalja Humboltovog univerziteta, medalju "Hans Kristijan Andersen“, nemački orden "Veliki krst za zasluge I reda“ i jugoslovenski "Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom“.

Naučni rad profesora dr Slobodana Ž. Markovića posvećen je istoriji novih jugoslovenskih književnosti, njihovim vezama i vezama sa svetskom književnošću, kao i književnosti za decu.

Objavio je oko 600 književnih studija i rasprava, kao i knjige - "Zapisi o književnosti za decu“ I, II, III i IV (više izdanja), "Književni pokreti i tokovi između dva svetska rata“, monografije "Laza Lazarević“, "Milan Rakić“, "Branko Ćopić“, "Isidora Sekulić“, "Jovan Popović - život i književno delo“, "Vuk Karadžić u književnom trajanju“, "Književno stvaralaštvo Desanke Maksimović“, "Traganje za idealima“ i "Pojave, stvaraoci i dela u makedonskoj književnosti“.

Nadaleko su čuvene njegove antologije - "Antologija srpske priče za decu“, "Antologija srpskih poema za decu“, "Ko je bolji junak“, "đaku prvaku“, "Zlatna knjiga“, studije - "Književne pojave između dva svetska rata“, "Kontinuiteti i vrednosti“ i putopis "Profesor u Peking - profesor iz Pekinga“.

Markovićevi radovi su prevođeni na sve južnoslovenske jezike, kao i na nemački, engleski, francuski, rumunski, mađarski, češki i ruski jezik, a zapaženim saopštenjima i referatima učestvovao je na više kongresa i stručnih skupova u zemlji i svetu.