Međutim, u ovoj hrani, ističu stručnjaci, državni funkcioneri ipak moraju da budu umereni, kako ne bi, od tolike energije, preterali u poslu, da ne kažemo podivljali.
- Političari znaju šta valja jer je meso divljači veoma kvalitetno. To meso, a govorim isključivo o divljači iz kontrolisanih lovišta, nije zagađeno. Ima manji procenat masti, ali i više hranljivih vrednosti, recimo, više proteina i minerala. Supa od fazana je, na primer, zdravija od bilo koje druge živinske supe. Meso jeste, što se kaže, jačeg mirisa i ukusa, ali nije neprijatno. Žilavije je i zato mora da stoji u pacu da omekša, a posle može da se sprema kao bilo koje drugo meso - pojašnjava za „Alo!“ nutricionista Branka Mirković.

 

Sa debljim novčanikom na đakonije od divljači

U Beogradu ima više restorana koji u svojoj ponudi imaju jela od divljači. Za specijalitete od srnetine, jelena, zeca, fazana ili divlje svinje morate imati i deblji novčanik da biste se častili istim. Tako, recimo, lovački gulaš u lepinji (gulaš od tri vrste krupne divljači - srne, jelena i divlje svinje, serviran u integralnoj lepinji) košta 950 dinara, posebno srneći gulaš i gulaš od jelena, po 1.100 dinara, lovačka korpica (meso od jelena sotirano u belom vinu i pavlaci sa vrganjima, servirano u korpici od testa) čak 1.150 dinara, porcija jelenskog fila na pireu od kestena 1.350 dinara, dok je za srneće medaljone na češkoj knedli potrebno 1.550 dinara.

Ona ističe da je potrebno da se političari pravilno hrane, kako bi imali više energije, ali i da bi smanjili gojaznost.
- Kako meso divljači ima manji procenat masti, svakako da će to doprineti da političari smanje gojaznosti, a svi su gojazni, pa će lepše i izgledati. Biće odmorniji, zdraviji, sposobniji i raspoloženiji za rad, jer gojaznost i uspavljuje. Zbog hranljivih vrednosti tog mesa imaće više energije. Ali ipak bi bilo dobro da ne preteraju, odnosno da bar u toj hrani budu umereniji, jer ne znam kako ćemo onda nakraj sa njihovom energijom. Što se kaže, samo da ne podivljaju - kaže uz osmeh Mirkovićeva. Ona navodi da je meso divljači skuplje od običnog, zbog čega ga nema na trpezama običnih građana.


Podsetimo, Uprava za zajedničke poslove republičkih organa raspisala je javnu nabavku mesa divljači, tako da će državni funkcioneri i njihovi gosti moći da krkaju specijalitete od srne, jelena, divlje svinje, fazana i zeca, o čemu je „Alo!“ juče pisao. Mesto isporuke mesa divljači su restorani i kuhinje na pet lokacija u Beogradu. To su Andrićev venac (zgrada Predsedništva), Bulevar Mihajla Pupina 2 (Palata Srbija), Tolstojeva 2 (Klub poslanika, zatvorenog tipa), Nemanjina 11 (zgrada Vlade Srbije) i Nemanjina 22-26 (smeštena pojedina ministarstva i uprave). Nabavkom, koja se odnosi za period od godinu dana, obuhvaćeno je ukupno 330 kilograma mesa i proizvoda od mesa divljači. Zoran Trininić, direktor Uprave, kazao je za „Alo!“ da se specijaliteti od divljači služe isključivo na prijemima i važnim sastancima sa stranim delegacijama.


- U konkursnoj dokumentaciji navedene su procenjene količine na godišnjem nivou. To su male količine za taj period, ali i tu vrstu mesa moramo da imamo ukoliko, recimo, neko od stranih gostiju, odnosno članova stranih delegacija koje su u poseti Srbiji, izraze želju za jelom od divljači. Ta jela se ne nalaze u dnevnim jelovnicima restorana državnih institucija, već se isključivo služe na važnim državnim sastancima sa stranim delegacijama, na prijemima ili u specijalnim prilikama - rekao je za „Alo!“ Trninić.

 

Glas naroda

Kako komentarišete što će se ministri i njihovi gosti iz stranih delegacija častiti specijalitetima od divljači?

Biljana Vlajković (65), penzioner - Oni su na vlasti, pa sve mogu. Možda im neko i ulovi neku životinju u šumi, pa će ih počastiti za nešto što će mu oni učiniti. Ja lično ne volim meso od divljači.

Tijana Cvetić (41), dizajner - Ne volim da jedem divljač, a njima sve najlepše, pa neka uživaju u ekskluzivi dok mi jedemo trulo meso.

Milutin Todorović (63), nezaposlen - Ako je to za ministartva i za ručak sa gostima u specijalnim prilikama, onda je to u redu. Volim meso divljači da jedem, ali ne mogu da ga priuštim jer je skupo. Poslednji put sam ga jeo pre nekih pet, šest godina.

Milica Bezbradica (30), ekonomista za turizam - Ako mogu da priušte, neka jedu. Nije mi drago što se novac tako troši, ali šta da se radi. Ja ne volim i ne jedem to meso.

Uruš Dučić (20), student - To nije ništa novo. Bilo je i pre takvih slučajeva gde se oni ponašaju bahato, ali ne iznenađuje me to uopšte... Nikada nisam probao jela od divljači.

Stanka Smiljanić (56), bioenergetičar - Njima se sve može, sve je u njihovim rukama - i nož i pogača. Oni mogu sebi da nabave, a mi od naše zarade i plata ne možemo. Volim meso divljači, jedem ga tri, četiri puta godišnje, i to samo zahvaljujući tome što mi je brat lovac, pa dobijemo meso.