Rođena je 7. decembra 1924. u selu Pećanima, u Lici, kao drugo dete u porodici. Sa 17 godina je stupila u Savez komunističke omladine Jugoslavije. Tokom Drugog svetskog rata ranjena je u nogu i razbolela se od tifusa, a iste godine joj je poginuo brat Maksim i umro otac. U 21. godini je dobila dva Ordena za hrabrost, a takođe je i nosilac Partizanske spomenice. Svog vrhovnog komandanta, kasnije supruga, upoznala je krajem maja 1944. godine u Drvaru tokom borbi sa nemačkim padobrancima, koji su izveli vazdušni desant, želeći da zarobe Tita i Vrhovni štab. Broza je tada spasla upravo Jovankina Šesta lička divizija, čiji će komandant, general Đoko Jovanić, promeniti njen životni put.

 

Tajne odnela u grob

Jovanka je uspela, uprkos velikom interesovanju javnosti, da sačuva intimu, čak i kada su joj nudili milione samo da obelodani šaputanja iz svoje bračne postelje i šapate koji su do nje dopirali dok je pratila Broza u susretima sa svetskim moćnicima. U tim tragičnim vremenima, Jovanka je živela u izolaciji: bez ličnih dokumenata, zdravstvene zaštite i penzije. Ostavljena bez ikakvih primanja, ćutala je godinama. Zainteresovan za sudbinu nekadašnje prve jugoslovenske dame, ministar Rasim Ljajić u zimu 2006. posetio je Jovanku i ostao skamenjen onim što je zatekao. Vila od 750 kvadrata bila je u ruševnom stanju. Ljajić je izdejstvovao da se izvrše najneophodnije prepravke. Tri godine kasnije, 2009. godine, posle više od tri decenije dobila je lična dokumenta.

 

Misterija kako su se upoznali
Prema jednoj verziji nakon završetka Drugog svetskog rata ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Ranković zatražio je da mu se pošalje grupa proverenih devojaka za rad u Maršalovom kabinetu. Ranković je navodno izabrao pet devojaka i lično ih predstavio Titu, kojem se dopala 24-godišnja Jovanka Budisavljević. Druga verzija je da je Jovanka bila Titova higijeničarka, koja je posle smrti Davorjanke Paunović, Titove velike ljubavi, postala njegova lična sekretarica. Narednih šest godina je provela u nedefinisanoj ulozi člana posluge- sekretarice-ljubavnice, da bi 1952. postala prva dama na tajnom venčanju u vili Dunavka, a njeno zvanično predstavljanje se odigralo godinu dana kasnije. Prve godine braka bile su gotovo idilične, ali bez dokolice i bezbrižnog života, već pune napornog rada, usavršavanja i učenja. Ipak, kako je vreme odmicalo, Jovanki je bivalo sve teže. Nije joj dopuštao da se petlja u njegove poslove, u politiku, u donošenje odluka. Vreme je provodila brinući o domu i suprugu, mada je optuživana da je vrlo brzo po sklapanju braka počela da spletkari, kao i da je imala državničke ambicije.


Zavere i spletke
Zavere su kovane protiv nje, a Tito je vremenom počeo i sam da veruje grehe koji su joj pripisivani. Bračni odnosi počeli su da se narušavaju ranih 70-ih. Jovanka se branila da je pokušavala da zaštiti svog ostarelog supruga od raznih agenata koji su po njenom mišljenju hteli da ga kontrolišu, dok su ti „agenti“ tvrdili da je ona ta koja radi protiv svoga supruga. Tih je godina Jovanka optuživana da je sovjetski špijun, za odavanje državne tajne, šurovanje sa srpskim generalima, postavljanje i smenjivanje najviših funkcionera, učestvovanje u zaveri protiv Aleksandra Ranković, planiranje državnog udara sa generalom Đokom Jovanovićem u cilju uzurpiranja Maršalove uloge. Između 1974. i 1988. najviši jugoslovenski forumi su na 59 sastanaka raspravljali samo o Jovanki, a upravo je Tito bio inicijator toga da se ispita njeno čudno ponašanje jer je oterala njegove bliske saradnike za koje je sumnjala da mu rade o glavi. U priči o krahu ljubavi Josipa i Jovanke pominjani su i ljubavnici i ljubavnice. Ona je pak bila strašno pogođena što je zbog nje osnovana istražiteljska komisija. Titovi ljudi su čak smatrali da je u opasnosti i Titov život, pa je doneta odluka da se ona odstrani iz njegovog života. Više se, međutim, veruje da je Jovanka žrtva ambicija raznih političara koji su uspeli da manipulišu ostarelog maršala i okrenu ga protiv njegove supruge. Bila je od njega nasilno odvojena, najverovatnije zato da borba za vlast u senci njegove već oslabljene moći ne bi imala neposrednog svedoka.


Razlaz u etapama
Tokom 1975. Jovanka je izostala sa nekih putovanja, a Tito je nastojao da je što više izbegava. Sukob je kulminirao je 1975. kad je Tito odlučio da napusti rezidenciju u Užičkoj 15 i preseli se u Beli dvor. Ali ni to nije prošlo bez drame. Ona je krenula za njim, a on joj je navodno čak pred okupljenima opalio šamar. Jovanka je poslednji put u javnosti viđena 14. juna 1977. na službenom prijemu norveškog premijera. Tito se navodno sa njom pokušao pomiriti nakon povratka s jednog puta, doneo joj je poklon, ali ga je ona bacila. To je bio kraj! Jovanka nikad više nije viđena u javnosti, sve do Titova sahrane 1980. Nije joj bilo dozvoljeno ni da ga posećuje u mesecima njegovog umiranja. Pojavila se na njegovoj sahrani, po nekim izvorima, na traženje prijatelja iz inostranstva. I u tako skromnoj ulozi Jovanka je obeležila Titovu sahranu. Svojim držanjem poslala je poruku da je Tito bio njen voljeni čovek i suprug. Uspeli su fizički, ali ne i emotivno da ih rastave. A onda je, samo nekoliko nedelja posle njegove smrti, 27. jula 1980. godine, Jovanka Broz uz premetačinu i pretnje izbačena iz Užičke 15 i preseljena u Bulevar mira 75. Tada su joj oduzeti lični predmeti i pisma, koji nikada nisu vraćeni. Usledio je i raspad druge Jugoslavije, a ona je ostala nemi posmatrač kako se sve jugoslovensko, njeno, razvlači kao nekad udovičko.
SUTRA: MIRJANA MARKOVIĆ

 

Sahranjena uz voljenog muža

Jovanka Broz ipak nije dočekala da ostvari svoje pravo na nasledstvo. Do smeštaja u bolnicu ostala je skromna i ponosna žena. Umrla je 15. oktobra 2013, a uprkos tome što je postradala samo zato što je bila Titova supruga, prema svojoj poslednjoj želji sahranjena je u „Kući cveća“, pored večne kuće svoga supruga.