Više od 50 putnika, među kojima je bilo i mnogo dece nalazili su se u vozu koji je saobraćao na pruzi Niš-Zaječar kada su otkazale kočnice.

- Prošli smo Gromadski tunel i stanicu Hadžiće kada mi je kolega rekao: "Zoki, počeli smo da gubimo vazduh, otkazuju nam kočnice" - započinje priču Zoran koji je odmah potom pozvao mađinovođu koji je zaustavio voz.

- Pozvali smo majstore u depou zu Zaječaru i rekli smo šta se dogodilo. Dok smo čekali dalja uputstva, primetili smo da je voz, sam od sebe, počeo da se kreće. U trenutku sam shvatio da smo ostali bez vazduha i da su kočnice potpuno otkazale - kaže iskusni železničar koji radi već 35 godina.

Zoran kaže da je voz potom krenuo nizbrdo i da više ništa nije moglo da ga zaustavi.

- Deca su počela da vrište, ali smo ih kolega i ja nekako smirili. Međutim, voz je povećavao brzinu - kaže Zoran za "Novosti".

Železničari su pozvali stanicu u Svrljigu i kazali da smesta obezbede sve pružne prelaze jer postoji realna opasnost da voz isklizne iz šina. Kroz stanicu u Svrljigu voz je protutnjao brzinom od 75 kilometara na sat.

- Znao sam da se približavamo Svrljiškoj klisuri, gde mašinovođa nije imao ni teoretske šanse da zadrži kontrolu nad vozom. Gledali smo bukvalno smrti u oči - priča Zoran dodajući da mu je tada prošlo kroz glavu da bi voz jedino mogli da zaustave kada bi stigli do čeone slavine i ručno je okrenu.

- Otvorio sam prozor i rukama se uhvatio za krov. Video sam, za trenutak, provaliju ispod sebe. A, onda sam sve izbacio iz glave. Razmišljao sam samo da moram da pređem tih nekoliko metara da stignem do slavine.

Tako je i bilo. Zoran je, držeći se za krov voza, mic po mic, po silovitom vetru i brzini približavao cilju. Uspeo je da se dokopa platfome na kojoj se nalazi čeona slavina i pod napadom panike je počeo da je okreće.

- Samo se sećam da je voz počeo da usprava. Stao je nakon desetak minuta, na dva kilometra od Svrljiške klisure. Da smo išli još desetak minuta, svi bismo poginuli - završava priču heroj.