Kako je Tanjugu rekao istraživač Beogradskog centra za ljudska prava Pavle Kilibarda većina tih ljudi je napustila Srbiju pre nego je završen prvostepeni postupak.

Tako je, kaže, do ovog trenutka svega nekoliko desetina ljudi dobilo azil u Srbiji poslednjih nekoliko godina, manje od 0,1 odsto izraženih namera.

Prema njegovim rečima, izbeglice se vrlo često interesuju za azil i pitaju koja prava ostvaruju ukoliko dobiju utočište u Srbiji. Kod nas, dodao je, nije slučaj da oni samo traže novac, kao što ga, na primer, u Nemačkoj dobijaju kao socijalni slučajevi.

Novac, dakle, nije ključna stvar, rekao je on i dodao da u Srbiji postupak integracija azilanata još nije zaživeo.

Srbija ne može da primi više od 800 ljudi

Srbija nije spremna da primi hiljade ljudi koji žele da borave ovde duže vreme, jer je kapacitet za trajni prihvat moguć za 800 ljudi, rekao je direktor Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila Radoš Đurović u Subotici.

To nije dovoljno ako imate u vidu sa samo u toku jednog dana u Srbiju udje oko 5.000 ljudi, rekao je on, dodajući da naša zemlja ni sa kakvim finansijskim sredstvima i podrškom ne može da primi 100.000 izbeglica, prenosi portal subotica.info.

"Zaustaviti interkontinentalnu migraciju i prihvatiti je u Srbiji je nerealno", rekao je Đurović sinoć prilikom otvaranja Kancelarije za pomoć izbeglicama u Subotici.

Prema njegovim rečima, ukoliko Hrvatska zatvori granice na način kako je to uradila Mađarska, možemo da očekujemo duže zadržavanje ljudi u Srbiji i u tom slučaju će i Subotica i severne pogranične oblasti biti pogodjene.

Ljudi, kako dodaje, i dalje dolaze u Suboticu, ali za sada u mnogo manjem broju, jer "ni jedan zid nikoga nije odvratio i ta volja ne posustaje, ljudi su prodali i ostavili sve za sobom".

 

"Mnogi bi želeli mesto gde mogu da rade i da žive bezbedno", kaže Kilibarda i objašnjava da je reč o pravima koja sleduju izbeglicama u skladu sa medjunarodnim pravom.

"To podrazumeva da im se omogući da uče jezik, da mogu da pristupe tržištu rada, da imaju pristup smeštaju, obrazovanju i tome slično", precizan je Kilibarda.

Saradnica holandskog Saveta za izbeglice Linda Baker rekla je da je prošle godine 13.000 ljudi dobilo status izbeglice u Holandiji, što je 50 odsto od ukupnog broja pristiglih izbeglica, kao i da je ukupan broj izbeglica u toj zemlji relativno mali, maksimalno jedan odsto ukupnog broja stanovništva.

Kada se nekom u Holandiji odobri azil, on dobije privremeni status, što znači da može da ostane u Holandiji pet godina, i za to vreme mora da postigne izvesni nivo integracije, odnosno odgovarajući nivo znanja jezika, znanja o holandskoj kulturi i istoriji, vrednostima i mora da polaže "integracioni ispit" iz tih oblasti, objasnila je Baker Tanjugu.

"Kako bi neko dobio stalni status, mora da položi taj ispit posle pet godina. Velike su varijacije u uspešnosti polaganja testa integracije. Neke grupe izbeglica se zaista posvete učenju jezika, učestvovanju u tržištu rada, obrazuju se, ali takodje, kod nekih su vidljivi problemi, pre svega zdravstvene prirode, pa i mentalnog stanja, jer su bili izloženi traumatskim dogadjajima", rekla je Baker.

Zbog toga, navela je, kada dođu u Holandiju i dobiju status, i dalje su depresivni i letargični i to, prema njenim rečima, zaista može da bude veoma komplikovano za njihovu integraciju, jer nisu u stanju da prođu integracioni test.

"Ali ipak, zbog njihovog zdravstvenog stanja, postoji određena 'popustljivost', kada ne moraju da prođu taj test, ali će ipak ostati u Holandiji i dobiti državljanstvo te zemlje", rekla je Baker.

Ona je naglasila da dosta toga zavisi i od situacije u zemljama porekla izbeglica, jer, kako kaže, nakon pet godina, kada im istekne privremeni status, ocenjuje se i situacija u njihovoj zemlji, i ako je popravljena, onda se ti ljudi upućuju nazad.

Baker je dodala da Holandjani imaju istoriju sa izbeglicama, osamdesetih izbeglice iz Irana, što su, kako je rekla i najveće grupe izbeglica u Holandiji, zatim iz Iraka, Avganistana, Somalije i sada iz Sirije.

Međunarodna konferencija "Pitanja u vezi sa azilom na prostoru zapadnog Balkana" održana je u sklopu projekta koji Beogradski centar za ljudska prava ima sa Danskom ambasadom u Beogradu i sa danskim savetom za izbeglice.

Reč je o projektu "Srbija od zemlje tranzita do zemlje odredišta" i tiče se prvenstveno politike integracije u Srbiji, ali se odnosi i na Hrvatsku i na Makedoniju.

Projekat podrazumeva da se na kraju godine razvije predlog- jedan celokupan pregled kako bi mogla da izgleda politika integracije izbeglica u Srbiji.

Na konferenciji su govorili i Morten Kjerum iz EU agencije za fundamentalna prava, Tomas Gameltoft-Hansen iz Danskog Instituta za ljudska prava i Flip Šuler, advokat koji zastupa izbeglice pred EU sudom za ljudska prava.