Za nekog ko naređuje policiji da usred noći iz autobusa izbacuje putnike sa srpskim pasošima, ko naređuje da se izbeglice obeležavaju trakama oko ruke i ko bez imalo stida poručuje da neće dozvoliti da mu neki tamo „barbari“ iz Azije i Afrike smrde po zagrebačkim tramvajima...


Šta smo u „Alo!“ mislili o Zoranu Milanoviću, jasno smo rekli naslovom u kojem smo ga proglasili za ludaka. Ali ova kolumna nije novi odgovor Milanoviću. Ovo je odgovor onima u Srbiji koji su nas napali zbog Milanovića. Prodanim dušama i licemerima koji su se ponadali da će ućariti još neki dolar ako opljunu po „tabloidima koji šire mržnju“.


Jasno je svim našim čitaocima, pa i njima, da „Alo!“ nikada nije širio mržnju i nacionalnu netrepeljivost, niti će to činiti dok sam ja na njegovom čelu. Ali ćemo uvek prozvati ludakom svakog ko zanemaruje svoju kritičku svest i infantilnom politikom potpiruje mržnju i huška na ratove. I što je taj ludak na višoj funkciji, žešće ćemo ga kritikovati.


Licemerima koji nas prozivaju puna su usta ludaka, ali samo kada treba pljuvati po članovima Vlade Srbije, davati im dijagnoze šizofrenije i nazivati slinama. Ali ti isti licemeri zdušno brane svakoga ko napada Srbiju, ma koliko šizoidan i fašisoidan bio. Pa gde vam je principijelnost, gospodo?


Obećavam da ćemo, za razliku od njih, i ubuduće biti dosledni i svakome jasno reći šta mislimo o njegovom ludilu, bez obzira na kojem položaju i u kojoj državi se nalazio.