Naime, odnosi dvojice predsednika su toliko dobri, da je Obama po sastanku s Tomom suznih očiju poručio predsedniku Srbije: „Matori, za sve što treba - tu sam! Pola dana, pola noći, samo zovi, za brata - forever!“


Doduše, nije to prijateljstvo od juče, datira još s Mandeline sahrane, koju je Obama iskoristio da snimi nekoliko selfija s Tomom, iako su dušmani tvrdili da je bilo obratno i napadno, tako da je Njujork nekako logičan sled događaja - koga Toma zgotivi na sahrani (prva ljubav zaborava nema), za njega i „kožu s leđa“, što narod kaže!

 

Dakle, sada je Tomislav Nikolić, a samim tim i Srbija, u mogućnosti da u pola noći (po američkom) zvrcne Obamu na onaj telefon samo za bliske prijatelje i ište: „Brate, može ‚hepi mil‘, dva šejka, veliki pomfrit i sladoled za Dragicu, a za mene Kosovo, nostrifikacija diplome na Harvardu, neko zaposlenje za ovog mlađeg, molim te, stariji radi, i autogram Miča Bjukenona za taštu, još pati za ‚Čuvarima plaže‘, a ja šaljem onaj ajvar za Mišel i dva litra domaće za tebe, bez brige!“ Šalu na stranu, diplomatija Tome Nikolića, koliko god delovala kao ples „slona u staklarskoj radnji“, očigledno daje efekta!

 

Valjda ga državnici dožive kao ortaka iz kraja koji nije naročito uspeo u životu, pa u ime starih dana ostave broj telefona da se javi. Pogrešan, ali neko će se odazvati i na njega, a onda će Toma otvoriti još nekoliko vrata Srbiji! S unutrašnje strane, doduše...