Na vetrometini istorijskih puteva, Srbija je mnogim osvajačima oduvek bila sladak zalogaj. Dok su se granice menjale, stvorili smo gastronomski kotao s mešavinom različitih kuhinja.

Koliko god da su savremene tehnologije i komunikacije napredne, neke stvari, ipak, i dalje postoje samo kod nas. U Srbiji i dalje žvaćemo hedonističke zalogaje koje je zapadna Evropa gotovo proterala s jelovnika. Jedemo polako, i to često masnu hranu, naročito roštilj koji zalivamo šljivovicom i zaslađujemo slatkišima.

Kako bismo vam dočarali koliko je naša kuhinja bogata, “Alo!” će klupko srpske gastronomije, staro nekoliko stotina godina, odmotavati iz subote u subotu uz domaćicu i kuvaricu nedelje.

U subotu vam predstavljamo ukuse Šumadije, čija kuhinja je doživela procvat za vreme vladavine kneza Miloša Obrenovića. Tada su za potrebe Miloševog konaka dolazili u Srbiju najpoznatiji kuvari iz cele Evrope, pa je šumadijska trpeza mešavina najrazličitijih ukusa. U ovom broju predstavićemo i neka zaboravljena šumadijska jela kao što su tarana, koja se sprema od sitno seckanog mesa i domaćih kora seckanih na reznca, i bunjgur, koji se priprema od kuvane šumadijske pšenice.

Ove subote kuvala je za vas Vesna Dedić:

- Kuvanje mi ne zadaje veliki problem, pogotovo kada kuvam za ljude koje volim. Iskrena da budem, gledam da svaki dan u kući bude skuvanog jela jer je to vrlo važno za zdrav život. Ponosno ću reći da umem sve da skuvam i da se u kuhinji odlično snalazim. Naravno, ono što svakako volim da jedem to su čuvena njeguška pršuta i svi oni domaći kulinarski specijaliteti – kaže ova poznata novinarka.

Naš domaćica nedelje je Aleksandra Đuretić, koja za kuhinju rodne Šumadije kaže:

- Kuhinja moga kraja je neodoljiva i nezaboravna, kako zbog kvaliteta namirnica, tako i zbog načina spremanja. Ukusi voća i povrća nisu ubijeni začinima i sosevima, pa zadovoljavaju sva čula, pojačavajući i užitak i apetit.