Šta je pravi razlog smrti, pokazaće obdukcija. Njenu majku policija je u sobi našla bez svesti i u lokvi krvi. Pokušala je sebi da prereže vene na vratu i rukama. Pre nego što je to uradila, popila je lekove za smirenje. Zahvaljujući brzoj intervenciji lekara, ostala je živa. Ona će biti ta koja će reći kako je dete umrlo. Ako i prođe bez krivične odgovornosti, moralna joj ostaje za ceo život - pustila je svoju bebu da umre.


Pričaju komšije da su majku često viđali drogiranu, ali se lepo brinula o ćerkici. Njeni najmiliji znali su da žena ima zdravstvenih problema, ali niko nije želeo to da prizna i da joj pomogne. Živela je u stanu svoje majke, koja je i pozvala policiju jer nije mogla da uđe u stan. Tako je cela priča i otkrivena.


Žalosno je samo što mesečno bar jednom čujemo da je neko dete silovano, ubijeno, pretučeno, a iza svega stoje ili majka ili otac.
Kada se dogodi tragedija, danima pričamo o njoj. Osim što smo našli novu temu za polemisanje, nikome nismo korisni.


Možemo li se već jednom probuditi iz sna u kojem smo odavno. Pogledajmo oko sebe, prijavimo roditelje policiji, socijalnim radnicima... Uradimo nešto na šta ćemo biti ponosni. Nije teško biti čovek, ali nam se ljudskost već odavno izgubila i nije bitno šta je na nju uticalo, već da je imamo u sebi.


Potrudimo se da više nijedno dete ne prođe kao mala Anja. Njihovo je da rastu, a naše je da od njih napravimo dobre ljude. Sve potiče iz porodice.
Anđele, laka ti zemlja.