Marko Đurić, direktor Kancelarije za KiM Vlade Srbije, u razgovoru za „Alo!“ kaže da veruje da će velike sile ipak imati sluha za neoborive srpske argumente.


- Prijem takozvanog Kosova u Unesko problematičan je iz nekoliko aspekata. Prvo, to bi bio način da Kosovo na mala vrata uđe u sistem UN-a. Drugi, opasniji i dalekosežniji problem jeste to što bi članstvo u Unesku bilo samo prvi korak u pokušaju brisanja tradicije srpske državnosti i kulture na KiM. Ne možete ukrasti tuđu kulturnu baštinu, civilizacija naprosto ne funkcioniše tako. Ako neki narod želi da se nađe na globalnoj kulturnoj mapi, on mora da gradi, a ne da otima i ruši, a na Kosovu i Metohiji se spomenici srpske kulture i dan-danas beskrupulozno ruše i skrnave.


- Kako neko ko je uništavao srpske svetinje pokušava da ih uzme pod svoje?
- Da bismo uvideli kakav je odnos Albanaca prema srpskoj pravoslavnoj baštini na KiM ne moramo da idemo u daleku prošlost i vreme turske vladavine na ovim prostorima. Posle dolaska međunarodnih snaga na KiM 1999. godine, 141 crkva i manastir su uništeni ili teško oštećeni, a samo tokom martovskog pogroma 2004. oštećeno je ili uništeno 35 objekata SPC.


- Koliko će oni koji odlučuju imati sluha za Srbiju?
- Verujemo da će i države koje su priznale jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova imati sluha za naše neoborive argumente. Uništavanje naših svetinja događalo se uz, najblaže rečeno, prećutnu saglasnost albanskih političkih struktura i kako iko može da takvim ljudima dozvoli da se brinu o nečemu što su koliko juče hteli da izbrišu sa lica zemlje?


- Gde je rešenje?
- Ovakve stvari ne mogu da se rešavaju jednostranim aktima ili preglasavanjem. Zato insistiramo na tome da status i imovina SPC budu tema političkog dijaloga u Briselu.


- Velike sile svesrdno podržavaju napore Prištine?
- Istorija i kultura ne bi smeli da budu na udaru geostrateških i političkih interesa velikih sila jer oni su prolazni u poređenju sa milenijumskim trajanjem starih evropskih kultura kakva je srpska.

 

Kelnska katedrala će uvek biti nemačka, a Dečani srpski

- Kao što Kelnska katedrala ne može biti ničija do nemačka, ili Mon sen Mišel ničiji do francuski, tako i naši manastiri na Kosovu i Metohiji mogu biti samo srpski. Svaki pokušaj da se beskrupuloznim falsifikovanjem istorije ta činjenica ospori bio bi zločin, ne samo protiv srpskog naroda i njegove suštine, već i protiv evropske i hriščanske civilizacije.