Ako je Bojan Pajtić imao za cilj da, objavljivanjem navodnog transkripta razgovora između njega i gospođe Lidije Udovički, izađe iz duboke senke pod svetlo reflektora političke pozornice - definitivno je uspeo u tome. Storija o misterioznom transkriptu koju su brže-bolje demantovali svi akteri pomenuti u navodnom razgovoru, izazvala je popriličnu pažnju.


Sasvim je drugi par rukava što sam „transkript“ više liči na režirani skeč iz „Ljovisne“ nego na istinski razgovor dvoje ozbiljnih i odgovornih ljudi. Razloga da sumnjam u istinitost transkripta je nekoliko: prvi je stil komunikacije. Gotovo je neverovatno da bi bilo ko ozbiljan vodio razgovor u stilu: „Ej, ćao, dugo se nismo videli, moram da ti kažem da nam traže milione evra za uslugu.“ Poznajući Bojana Pajtića, verujem da bi, da se ovo zaista dogodilo, razgovarao ozbiljnije i bar malo diskretnije, posebno imajući u vidu težinu izrečenog. Dodatno, mesto odakle je storija o navodnom transkriptu procurila je sasvim neobično za informacije iz „državnih izvora“: radi se o sajtu očigledno bliskom opozicionoj opciji.

 

Ipak, i ne baš vešta režija otvorila je mnoga pitanja: da li ima sistemske korupcije u Srbiji? Da li Aleksandar Vučić ima snagu da zaista izađe na kraj sa korupcijom? Da li u Srbiji postoje neformalni centri moći koji, predstavljajući se da rade u ime i za račun Aleksandra Vučića, ostvaruju korist za sebe? I na kraju: da li je Srbija, koja inače obiluje „reality show“ programima, zaista država u kojoj se sve vidi, sve zna, sve sluša i, na kraju krajeva, čuje? Odgovore na ova pitanja duguje aktuelna vladajuća struktura. Bojan Pajtić, iz senke ili sa svetla, treba da objasni odakle se ovaj „original falsifikata“, u čiju verodostojnost sumnjam, stvorio.

 

Sličnost sa već viđenim rukopisom u Makedoniji, gde je lider opozicije Zoran Zaev prethodnih meseci objavljivao transkripte razgovora, možda je sasvim slučajna. Da li je u pitanju slučajnost ili pažljivo osmišljena namera, pokazaće vreme i naredni događaji. Jesen će svakako biti politički vrela.