Većina lidera nekadašnjeg DOS-a danas je nestala s političke scene Srbije i iz javnog života. Među njima je i Koštunica, koji se povukao iz politike nakon poraza na poslednjim parlamentarnim izborima, a stranka se posle njegovog odlaska rasparčala na više organizacija. Slična sudbina zadesila je i Demokratsku stranku, koja je nakon ubistva premijera Zorana Đinđića promenila više lidera, ali nakon unutarstranačkog trvenja i iznedrila nove stranke poput onih koje danas vode Čedomir Jovanović, Boris Tadić i Zoran Živković. Od lidera DOS-a koji nisu među živima su i Vladan Batić, Vuk Obradović i Branislav Kovačević Cole.


Demonstranti su 5. oktobra u Beograd, na plato ispred tadašnje Savezne skupštine, stigli iz čitave Srbije u kolonama automobila, autobusa i kamiona dugačkim desetine kilometara, probijajući buldožerima policijske blokade. Već u prepodnevnim satima policija je upotrebila suzavac kako bi sprečila demonstrante da uđu u zgradu parlamenta, ali bezuspešno. Zgrada Skupštine je demolirana i zapaljena, kao i zgrada RTS-a u Takovskoj ulici.


Policija je ubrzo prestala da pruža otpor i mahom se pridružila narodu. Sledećeg dana, Milošević je priznao izborni poraz i čestitao Koštunici. U demonstracijama je poginulo dvoje ljudi, a povređeno više od 60. Milošević je u aprilu 2001. uhapšen zbog finansijskih malverzacija, a dva meseca kasnije je izručen Haškom tribunalu, u kom mu je suđeno za ratne zločine. Umro je 11. marta 2006. od posledica infarkta u ćeliji u pritvoru Haškog tribunala.