Uz huk Bosne koja izvire podno Igmana, i dečiju graju na ćilimčićima i ćebićima na sarajevskom izletištu Vrelo Bosne, sede muškarci i žene, očigledno arapskog porekla. Oduševljenje često podele i na društvenim mrežama, predstavljajući jedan od bisera BiH svojim sunarodnicima.

Ma kako zvučalo, slika i nije idilična. Daleko je od one da bogati arapski turisti Bosnu i Hercegovinu vide kao privlačnu destinaciju u koju dolaze da ostave novac i uživaju u prirodnim lepotama.

U poslednjih nekoliko godina, ti turisti su pronašli način da se trajno nastane u BiH kupivši tako ogromne površine zemlje, ali i kuće oko Ilidže, ali i brojnih drugih dijelova BiH, piše Radio slobodna Evropa.

Obilaze atraktivna izletišta i planine, a onda merkaju i kupuju. Obećava se gradnja velelepnih vila, risorta, a nekada čak ni to. Ne bira se da li je reč o poljoprivrednom zemljištu, niti da li se lokacija nalazi daleko od grada, niti u kojem je delu BiH.

Najviše im, čini se, prija okolina Sarajeva gde su pokupovali imanja na području Ilidže, Hadžića, Vogošće, Srednjeg, a ne smeta im ni Srednja Bosna, ni područje Hercegovine...

Tako su najavili gradnju luksuznog risorta u Oseniku nadomak Sarajeva, sa oko 160 objekata i veštačkim jezerom. Prvobitno najavljivana kao investicija od 200 miliona evra spala je na oko 25 miliona. I oko 2,5 milijarde evra vrijedan projekat najavljen je u opštini Trnovo, čiji načelnik Ibro Berilo smatra kako se radi o izuzetno dobrom poslovnom potezu.

- Građevinska operativa u naredne četiri godine će biti sva uposlena sa područja sarajevskog Kantona, a i šire, sa područja cele BiH jer se radi o ogromnim investiranjima. Ovo je projekat od oko 40.000 ležaja. To je grad od 40.000 stanovnika. Ovi kapaciteti treba da se grade na površini od oko 12 hektara zemlje - kaže Berilo za Radio slobodnu Evropu.

Agencije za promet nekretninama cvetaju zahvaljujući bogatim investitorima, ali nisu svi srećni zbog činjenice da se oko njih grade zatvorena naselja. Tako je i sa opštinom Kiseljak čiji je načelnik, Mladen Mišurić Ramljak, medijima kazao da dozvole tamo gde ne postoji plan za gradnju neće davati, bez obzira na to koliko je bogat investitor, ali i da postoji strah.

"Uvek se birao komšija, jer vam nije bilo sve jedno ko će vam biti komšija. Znate li šta se dešava u poslednjih nekoliko godina kada je u pitanju svet, terorizam ili bojazan ljudi – taj strah je opravdan - navodi Mišurić Ramljak.

O tome da je Bosna i Hercegovina preplavljena Arapima kojima se velikodušno prodaje imovina, govorio je i predsednik Republike Srpske Milorad Dodik, ističući da je krajnji cilj da se što više islamizuje BiH, procenjujući da će doći i do pola miliona Arapa.

I bivši ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić upozoravao je na ovu pojavu, mada ne u broju koji je pominjao Dodik.

- Ima istine u tome da neko želi da dovođenjem stranog stanovništva islamizuje BiH, mada ne u tolikom broju, niti će to iko dozvoliti. U okolini Sarajeva se priprema gradnja naselja za oko 20.000 ljudi koji su poreklom iz Kuvajta ili tih zemalja, i to je mnogo manje od cifre koju je spomenuo gospodin Dodik. Mi treba da budemo otvorena zemlja, ali takođe treba da sprovodimo zakone - ističe Radončić.

Niko ne zna koliko se tačno objekata nalazi u vlasništvu građana arapskog sveta, niti kako su do njih došli, tim pre što veliki broj državljana iz ovih zemalja legalno ne može da poseduje nekretninu u Bosni i Hercegovini.

"Tako, recimo, ne postoji reciprocitet za Ujedinjene Arapske Emirate, Kuvajt, Katar i Bahrein. Dakle, ne postoji uspostavljen reciprocitet državljana tih zemalja uspostavljen između Bosne i Hercegovine za sticanje prava vlasništva, dakle, uknjiženje, kupovinu i tako dalje. Verovatno, strani državljani idu u osnivanje privrednih društava firmi koje mogu biti vlasnici kao pravna lica", pojašnjava Muhamed Mujagić iz Službe za poslove sa strancima BiH.

Zakonskim ograničenjima doskočili su tako što otvaraju firme preko kojih kupuju zemljište i objekte, a potom ih zatvaraju. O tome odakle im kapital, kako posluju i šta rade u BiH malo ko zna.

Služba za poslove sa strancima je ukazivala na ovu pojavu, pa je čak i neke od njih proverila, utvrdivši da oko polovine više ne postoji.

"Ono što je veoma bitno reći jeste da stranac kao fizičko lice ne može imovinu uknjižiti na sebe, ali je može uknjižiti na pravno lice. Nakon pet godina boravka taj stranac automatski pokloni, odnosno njegova firma pokloni, imovinu samom sebi i on ostvaruje mogućnost da posle pet godina to uknjiži na fizičko lice. To je jedan trend. Mi smo vršili odgovarajuće provere za preko sto subjekata na području Kantona Sarajevo i u narednom periodu će se iskristalisati te neke stvari da se vidi upravo taj segment načina kupovine i načina isplate tog novca – da li je to preko njihovog poslovanja žiro računa i slično", navodi Rade Kovač iz Službe za poslove sa strancima BiH, i dodaje:

"Imate situaciju, ono što sa sigurnošću znamo, da stranac uopšte ne dođe u Bosnu i Hercegovinu, nemamo ga evidentiranog u našim bazama, nema odobren boravak u BiH, a desi se da njegovo pravno lice ima nekretninu u Bosni i Hercegovini i to veće vrednosti".

Građani u mjestima na kojima komšije iz arapskog svijeta grade svoje zatvorene oaze nisu preterano oduševljeni.

Zasenjeni pričom o velikim investicijama vlasti BiH ne razmišljaju o tome da se potezima koje povlače odobravajući gradnju stambenih naselja, zapravo, prodaje deo države. Uknjižavanjem imovine tako postaju njeni legalni vlasnici, a ministar pravde Federacije BiH Mate Jozić, u čijoj su nadležnosti imovinsko pravni odnosi, nema odgovor.

"To jeste pojavni oblik i zajedno s kolegama iz Geodetsko-imovinsko pravne službe napisaćemo jednu informaciju prema Vladi. Vlada će na osnovu te informacije zauzeti stav vezano za tu problematiku koja je prisutna u poslednje vreme na prostoru FBiH. Moramo pokupiti svu dokumentaciju iz opština gde se pojavljuju i to je proces. Ono što dođe u Ministarstvo pravde mi to odgovaramo, a ne znamo šta još uvek rade", kaže Jozić.

Za to vreme na mestima koja su najatraktivnija za kupovinu, arapski je postao drugi jezik. Od obaveštenja o prodaji stanova do cene kebaba – sve je na arapskom i sve podređeno investitorima. A oni ulažu samo u lični komfor, piše Dženana Halilović za Radio slobodnu Evropu.